Novi list: 14. 04. 2005.

Đapić pokvario Primorčevu »feštu«

Ljerka BRATONJA MARTINOVIĆ

Ministar znanosti i obrazovanja Dragan Primorac dogovorio je medijsku prezentaciju Bolonjskog procesa. Doduše, u niskotiražnom Vjesniku, ali će se prilog posebno tiskati za srednje škole kako bi prva generacija pokusnih kunića doznala što joj se, i kako, sprema od jeseni. Veliki medijski projekt predstavljen je na još većoj press-konferenciji u Primorčevom ministarstvu, koje su jučer osim novinara pohodili rektori, dekani, sindikalci, ravnatelji i drugi akteri reforme visokog školstva. Njime će se, poručio je Primorac u svečarskoj atmosferi, učenicima, nastavnicima i svima koje to zanima, pružiti sve bitne informacije o Bolonjskom procesu i promjenama koje on nosi u sustavu obrazovanja. Nakon priloga će, dodao je, uslijediti i kratki i učinkoviti seminari za srednje škole, o istoj temi. Sva sreća, jer u tiskovini što će se danas distribuirati po srednjim školama budući studenti, osim niza vrlo studioznih, ozbiljnih i opsežnih promišljanja uglednih imena akademske zajednice, baš i neće pronaći bogznakakve konkretne i korisne informacije.

Primorčevo zadovoljstvo, koje su riječima podrške pothranili njegovi brojni uzvanici, ipak je uspio pokvariti kolega iz vlastite kuće, Slobodan Uzelac. Umjesto hvalom i samohvalom, državni tajnik za visoko školstvo pozabavio se sramotno ignoriranom izjavom splitskog suca po kojem je prepisivanje magistarskih radova na hrvatskim sveučilištima svakodnevna stvar (slučaj Đapićeva magisterija). Budući da to nije učinio nitko drugi, pa ni onaj tko bi trebao, Uzelac je izrazio zgražanje nad neistinom koja dovodi u pitanje kvalitetu rada i funkcioniranja čitave akademske zajednice.

Neugodne teme, međutim, nisu bile na dnevnom redu ministrovog svečarskog skupa, pa je zajapureni Primorac prekinuo kolegu Uzelca u pola riječi jer će »sve to biti u priopćenju«.

Priopćenju? Zanimljivo. Priopćenje vezano uz neki događaj ili izjavu poput ove o kojoj je riječ, obično ide u javnost dan, najkasnije dva, nakon što se to dogodi. A ne za deset dana, kad se toga sjeti nekakav niže rangirani kolega. Ali kad bi Primorac, sav u bolonjskim procesima i medijskim projektima, i o tome razmišljao?!