Novi list: 19. 04. 2005.

Hrvatska sablja

Piše: Branko Mijić

Smjena bez obrazloženja posljednjeg policijskog Mohikanca zaostalog iz Račanovog plemena Dragutina Cestara samo je točka na »i« rasula Mlinarićevog ministarstva u koje su povratkom na vlast HDZ-a na velika vrata eliminirani profesionalni i uvedeni kriteriji političke podobnosti.

Unatoč službenoj »omerti« Cestar je po svemu sudeći optužen zbog navodnog dostavljanja obavještajnog dokumenta o prijedlozima za poboljšanje suradnje hrvatske i britanske obavještajne službe medijima. Njegov bivši šef Šime Lučin u to ne može povjerovati, već mu je vjerodostojnija teza da je načelniku Uprave krim policije MUP-a netko smjestio. U cijelom je slučaju nelogično i što je čovjek kažnjen dan uoči ispitivanja na poligrafu koje je sam zatražio, a koje je zaobišlo neke »vrlo važne žabe« u policiji i POA-i koji je tu državnu tajnu i sastavila.

Cestarov opstanak nakon što je smjenom vlasti počišćena kompletna rukovodeća garnitura tumačen je njegovom stručnošću, ali i varaždinskim genima čiji je tercet činio s Mlinarićem i bliskim mu Franjom Turekom. Kakva i kolika je bila njegova uloga u upornim nastojanjima Sanaderovog policijskog vrha da, uz podršku Ivana Jarnjaka i Mladena Bajića, diskreditiraju pred međunarodnom zajednicom kao kriminalca i spletkara bivšeg ravnatelja policije Ranka Ostojića, ostaje da se vidi. Njega i autonomnu ekipu istražitelja koju je formirao kako bi doskočio očitim opstrukcijama u borbi protiv podzemlja i hvatanju hrvatskih osumnjičenika za ratne zločine, Turek je proglasio »ilegalnom postrojbom koja predstavlja jedan od najozbiljnijih sigurnosnih problema u RH«.

Štoviše, MUP je na zahtjev Državnog odvjetništva pokrenuo opsežnu istragu o nezakonitim aktivnostima »Ostojićeve grupe« iako je njezinim djelovanjem ostvareno niz značajnih rezultata, a najveći je svakako operacija »Magla« i hapšenje haškog optuženika Ivice Rajića usred Splita, iako je Turek uporno tvrdio kako se ovaj krije u BiH. No, zašto je onda netko tako uporno progonio čovjeka koji je imao rezultate i koji je za sebe izabrao ulogu hrvatskog Eliota Nessa, zašto netko ugnjetava, iscrpljuje, maltretira i javno proziva njegove »nesalomljive« kako bi bili laka meta za »osvetnike«? Zato da se kriminalizirajući njih dekriminaliziraju oni koji nastoje održati status quo, oni koji su tihim državnim udarom uspješno sprječavali da se potencijalni zločinci privedu haškom i hrvatskim sudovima, oni koji misle da Gotovina nikako ne smije završiti kao Rajić pa makar zauvijek ostali u europskoj čekaonici.

Je li Cestar još jedno žrtveno janje kako bi se sačuvale neke svete krave, trenutačno najslabija karika lanca koji je počeo pucati, prav ili kriv, nije tek njegova osobna stvar. Od te će sablje zavisiti i hoće li se magla razići ili ne.