Slobodna Dalmacija: 19. 04. 2005.

Dr. Babiću, je li vas sram?

Saša LJUBIČIĆ

Štrajkovođa dr. Ivica Babić svojedobno se poskliznuo. Ne, ne radi se o odbačenoj kori banane dok je šetao rodnom Viroviticom, već o izlasku iz sanitetskog vozila kada je pao, licem udario o pod, pa od tada, "kobajage", slabije vidi, šteka ga kralježnica i vrti mu se u glavi. Kako je bio pripadnikom 172. brigade, žicnuo je invaliditet od 40 posto. Da sve bude još ljigavije, taj isti Babić, prema pisanju dnevnika 24 sata, naknadno je tražio da mu se isti invaliditet poveća, što bi, dakako, značilo i više privilegija. Imam u obitelji 100-postotnog invalida i dobro znam koja je to muka, i kroz što se sve prolazi kada su liječničke komisije u pitanju. I kad onda vidim ovog cirkusanta Babića što izvodi, i još se ne libi istupati u ime struke, podivljam od bijesa. Dođe mi da trgam sve oko sebe, gadi mi se gdje živim! Neću dati glas ni ovoj sadašnjoj, a ni onoj prošloj političkoj garnituri, jer su omogućili da na tisuće i tisuće Babića muze državni proračun, naplaćujući ovako ili onako neke smiješne "invaliditete", dok istinski invalidi: slijepi, nepokretni, gluhi, sakati, prostrijeljeni..., imaju kojekakvih financijskih nedaća, a svaka im se lipa koju dobivaju mjeri apotekarskom vagom. Doktori, imate pravo tražiti veće plaće, ali ogradite se od Babića — sramota je tko vas zastupa!