Slobodna Dalmacija: 20. 04. 2005.

EKSKLUZIVNO IZ SAD-a - RAZGOVOR S BIVŠIM ŠEFOM HAAŠKIH ISTRAŽITELJA, AMERIČKIM HRVATOM JOHNOM CENCICHEM

Po Europi sam 4 godine skupljao dokaze protiv Miloševića, Tute i Štele

ŽIVI ŠTIT Pronalazio sam bivše zarobljenike koji su tjerani da obuku odjeću HVO-a i hodaju pored hrvatskih tenkova prema Armiji BiH. No u istrazi protiv Tute došao sam i do plaćenih ubojica - prisjeća se predavač na pravnom fakultetu u Pennsylvaniji, podrijetlom iz Gorskog kotara

PRODUŽENE RUKE Istraga protiv Miloševića vodila nas je prema Borisavu Joviću, Veljku Kadijeviću, Momiru Bulatoviću, Aleksandru Vasiljeviću, Branku Kostiću i drugima. Protiv njih Haag nije podigao optužnice, ali oni su bili Miloševićeve produžene ruke u ostvarivanju plana velike Srbije

Tekst i snimka Lada KALMETA

Američki profesor John Cencich, tek po korijenima Hrvat iz Gorskog kotara, predaje kriminologiju na pravnom fakultetu u gradu California u američkoj državi Pennsylvaniji. Cencich je u Hrvatskoj poznat samo onima koji su mu davali informacije o ratnim zločinima počinjenima u Hrvatskoj i u BiH u Domovinskom ratu, dok je javnosti ostalo nepoznato da Cencich stoji iza posla na koji je svoj potpis stavila haaška tužiteljica Carla del Ponte: na tekst optužnica podignutih protiv Mladena Naletilića Tute, Vinka Martinovića Štele i Slobodana Miloševića. Cencich je bio haaški istražitelj za dijelove optužnica protiv Tute i Štele, nakon čega je imenovan šefom istraživačkog tima u istrazi protiv Slobodana Miloševića o ratnim zločinima na tlu Republike Hrvatske.

Bio sam i u Nadinu i u Škabrnji

- Na prikupljanju podataka o ratnim zločinima za koje se teretilo Miloševića da ih je počinio u Hrvatskoj, moj je istraživački tim radio dvije godine. U Hrvatskoj sam surađivao s ljudima iz najvišega državnog vrha, to je bilo od 2000. do 2002. godine. No isto tako, u tom sam razdoblju razgovarao s mnogim ljudima po selima. Išao sam osobno u Nadin i u Škabrnju te u druga mjesta na području Zadra, gdje su ljudi iz mog tima proveli istragu i razgovarali s ljudima. Moj je tim podatke za optužnicu protiv Miloševića prikupljao po cijelom svijetu, uključujući i usku suradnju sa Scotland Yardom - kaze John Cencich.

Ovaj 48-godišnji Amerikanac hrvatskih korijena je prije angažmana u Haaškom sudu radio kao agent u američkom Ratnom zrakoplovstvu, zadužen za specijalne istrage o ubojstvima i seksualnim zločinima počinjenima u vojsci, te za istrage iz kontrašpijunaže, antiterorizma i kriminala. Nakon studija i magisterija Cencich je prošao posebne obuke u FBI-u, u DEA-i te u Scotland Yardu (reketiranje, kocka, pranje novca, narkotici, ubojstva, međunarodni terorizam).

Ono po čemu je poznat u Americi, to je vođenje istrage o široko rasprostranjenoj korupciji i reketiranju u legalnoj industriji igara na sreću u državi Virginia 1996. godine, nakon čega je usvojen novi državni zakon. Uslijedile su istrage o korupciji u kockarnicama, koje je Cencich proveo u New Yorku i New Jerseyju, koje su rezultirale razotkrivanjem lanca organiziranog kriminala i milijunskih iznosa "opranog" novca.

- Što se obuke tiče, imao sam sreće proći najbolje. Kad je započeo rat u bivšoj Jugoslaviji, nisam tome posvećivao veću pažnju osim uobičajenog praćenja vijesti. No krajem 1997. godine sam saznao da Haaški tribunal, za potrebe tužiteljstva, traži istražitelje. Prijavio sam se i bio primljen, a moj prvi istraživački posao zvao se "Kažnjenička bojna". Radio sam detaljnu istragu o ratnom djelovanju HVO-a u BiH, "Kažnjeničke bojne", te odgovornosti koje za ratne zločine snose Mladen Naletilić Tuta i Vinko Martinović Štela.

Privođenje Štele i Tute

Na tom predmetu radio je dvije godine cijeli tim istražitelja - kaze John Cencich, navodeći da je njegov dio istrage obuhvaćao ubojstvo bosanskoga policijskog načelnika Nenada Harmandića, te dovođenje zarobljenika s Helidroma u Mostar, gdje su postavljani kao živi štit na crti razgraničenja.

Istraživali ste i drugdje, osim u Bosni?

- Bosna je bila tek mali dio teritorija koji smo "pročešljali". Da bih utvrdio činjenice o ovim događajima, prošao sam cijelu Europu te neke države izvan Europe. Zarobljenici koji su natjerani da obuku odjeću HVO-a i hodaju pored hrvatskih tenkova prema Armiji BiH, koja je, dakako, pucala u njih, nisu svi pomrli, unatoč teškim ranjavanjima. Od tih svjedočenja sam počeo, no da bih sve posložio, morao sam putovati još u mnoge europske gradove. Za to vrijeme Štela se nalazio u Hrvatskoj, još uvijek nije bio u Haagu. Sreli smo se tek u Haagu.

Gdje ste se sreli sa Štelom?

- Hrvatska policija ga je dovela na Schiphol, aerodrom u Amsterdamu. To je bilo u kolovozu 1999. godine, a ja sam istragu započeo na samom početku 1998. Čekao sam ga toga dana sa šefom istraživačkog tima na aerodromu, te sam mu se, uz pomoć prevodioca, obratio odmah po njegovu izlasku iz aviona. Rekao sam mu da je uhićen, kamo ćemo ga sprovesti, te sam mu objasnio njegova prava. Pitao sam ga na kraju da li je sve razumio. Rekao je: "Da."

To je bilo sve što vam je kazao?

- To je bilo sve. Nije rekao ni jedne riječi više. Štela je na suđenju u Haagu proglašen krivim za ubojstvo Nenada Harmandića i sasvim je moguće da to ne bilo tako da upravo naš tim nije vodio istragu o tom ubojstvu. Ne trebam vam napominjati da mene ne zanima tko je koje nacionalnosti, već tko je koga ubio.

Na isti ste se način susreli i s Tutom? On je u Haag došao 2000. godine?

- Da, Tuta je tada došao u Haag, ali nije bilo isto, za njega je bio uređen specijalni avion, pretvoren u bolnicu, jer je Tuta bio bolestan. Dovezen je vojnim avionom u vojnu bazu u Nizozemsku. Bio sam tamo, na licu mjesta, da provjerim da izručenje ide po planu, no kad je Tuta izašao iz aviona, nisam razgovarao s njim.

Istragu o Tuti i Šteli radili ste paralelno?

- Ne mogu reći da je bilo tako. Mladen Naletilić Tuta bio je zapovjednik "Kažnjeničke bojne" i istraga me odvela u podzemlje u Njemačkoj, u Danskoj, u Bosni i još nekim europskim zemljama. Tamo sam pronašao ljude koji su ubijali za novac i razgovarao sam s njima. Oni su se u ratu, u dogovoru s Tutom, priključili HVO-u. Neki od tih plaćenika su sada po njemačkim i drugim zatvorima zbog drugih ubojstava, pa sam njih posjećivao u zatvorima, a s drugima sam razgovarao "na ulici". Međutim, istraga o Tuti obuhvatila je i razgovore s najvišim dužnosnicima u diplomatskim krugovima u Parizu i Washingtonu.

Nakon što ste završili istragu o Tuti i Šteli, vratili ste se u Ameriku?

- Da, vratio sam se na vježbe u FBI, no samo zakratko. Iz Haaškog tribunala su me obavijestili da sam unaprijeđen u šefa, tj. voditelja cijelog tima haaških istražitelja u slučaju Slobodana Miloševića. Zadatak moga tima je bio utvrditi činjenice o ratnim zločinima za koje je osumnjičen Milošević, i to konkretno na tlu Hrvatske. Dobio sam tim istražitelja sastavljen od ljudi iz svih krajeva svijeta, s golemim iskustvom. Istraga je trajala dvije godine i vodila nas prema "gore", prema imenima kao što su Borisav Jović, Veljko Kadijević, Momir Bulatović, Aleksandar Vasiljević, Branko Kostić, Blagoje Adžić i drugi.

Stalno sam upleten u istrage

Protiv ovih ljudi Haag nije podigao optužnice, ali oni su bili Miloševićeve produžene ruke, pomoćnici, radili su zajedno na ostvarivanju plana velike Srbije. Cijeli je moj tim radio na tome i završili smo s onim što je navedeno u optužnici protiv Slobodana Miloševića, za one ratne zločine koji su počinjeni u Hrvatskoj.

Time je završio Vaš rad za haaško tužiteljstvo i sada predajete kriminalno pravo na uglednom sveučilištu "California" u Pennsylvaniji?

- Da, moj je istraživački rad završen. "Potrošio" sam dvije godine na Tutu i Štelu, a potom dvije godine na Miloševića. Sada sam predsjednik Međunarodnog udruženja istraživača ratnih zločina u Washingtonu, gdje imamo ljude iz Iraka, Ruande, Sijera Leonea i drugih zemalja. Stalno sam uključen i "upleten" u istrage ratnih zločina - naveo je John Cencich.