Vjesnik: 20. 04. 2005.

Glasnici loših vijesti

Gotovina više nije jedini uvjet za početak pregovora s EU-om, što nije loše jer ukida sudbinsku vezanost ove zemlje uz jednog bjegunca. Ali Hrvatska mora provesti velike strukturalne reforme da bi zadovoljila dodatne uvjete za početak pregovora. Uloga glasnika loših vijesti o sudbinskom značenju stand by aranžmana i neizbježnom novom zakidanju umirovljenika i svih nebogatih prepuštena je EU i MMF-u

ZORAN VODOPIJA

Kako se približava 26. travnja, kad će se u Bruxellesu održati prvi radni sastanak radne skupine EU-a za Hrvatsku, sve se više usložnjavaju uvjeti za određivanje datuma početka pregovora. Neće više biti dovoljan Gotovina da do lipnja počnu pregovori. Hrvatskoj su prvi put u Washingtonu diskretno predočeni mnogo ozbiljniji uvjeti za početak pregovora: bez stvaranja uvjeta za sklapanje novog stand by aranžmana s MMF-om neće više biti dovoljno uhititi ili locirati odbjegloga Gotovinu.

Taman je hrvatska vlada intenzivirala potragu za generalom kad su joj na vrat navaljeni novi uvjeti. Iako se smjena načelnika Uprave Kriminalističke policije MUP-a Dragutina Cestara objašnjava propustima u organizaciji rada krim-policije, više je nego jasno kako je on premješten jer bi po zapovjednoj liniji trebao biti odgovoran za curenje podataka iz policije do medija. Na teret njegovim podčinjenima stavlja se dostavljanje britanskog »non-papera« o »slučaju Gotovina«, koji je objavio jedan hrvatski tjednik. Zbog toga su službenici raznih profila prošli detektor laži, a jučer je to trebao na vlastiti zahtjev i Cestar.

Cestar je bio jedini preostali kadar iz Lučinova vremena koje je ministar Mlinarić namjeravao i prije maknuti. Sada se očito pokazao kao nadasve pogodan državni službenik čije se micanje može prikazati kao dio akcije hrvatske vlasti u demontiranju mreže onih koji svjesno ili nesvjesno pomažu Gotovini u bijegu. Hrvatska vlada na sastanak s radnom skupinom 26. travnja može doći ne samo, kao dosad, s poduljim popisom akcija potrage i informativnih razgovora, nego i s jednom smjenom. Je li smijenjen važan igrač ili usputni krivac po zapovjednoj liniji pokazat će vrijeme jer, među ostalim, nije sigurno da je »non-paper« iscurio baš iz MUP-a, gdje je dospio iz POA-e.

Politika i javnost u Hrvatskoj fokusirali su se u približavanju Europi na potragu za Gotovinom (pri čemu mnogima nije bilo u interesu da ga se locira), a iz aktovke Europske unije je iskočilo novo iznenađenje.

Hrvatskom ministru financija Ivanu Šukeru rekli su predstavnici Europske unije u Međunarodnom monetarnom fondu da Hrvatska ne može računati na početak pregovora o pristupu EU dok ne ispuni uvjete za sklapanje novog stand by aranžmana s MMF-om. To stvaranje uvjeta zapravo znači ispunjavanje onih iz postojećeg aranžmana s MMFom koji vrijedi do kraja 2005. A u tom aranžmanu Hrvatska se obvezuje na reforme koje još nije provela do kraja. Šuker je rekao da se već radi na pojačanoj kontroli punjenja proračuna, većoj financijskoj disciplini i utjerivanju poreza od svih kako bi na kraju svi plaćali manje. Pritom je valjda mislio na onaj bogatiji dio populacije u Hrvatskoj koji zna načine da izbjegne platiti poraz dok sitne ribe bespogovorno plaćaju jer njima prvima porezna uprava sjeda za vrat.

U Washingtonu je iz dobro obaviještenih krugova u Svjetskoj banci i MMF-u procurilo da strukturne reforme moraju obuhvatiti mirovinski sustav i zdravstvo kao dva najveća potrošača u državnom proračunu. Ta je vijest, vrlo neugodna za hrvatsku javnost, tako stigla iz stranih krugova, iako se domaća administracija s njom bakće već neko vrijeme, ali odgađa trenutak istine, odnosno suočavanje naroda s perspektivom još mizernijih mirovina i slabije ili skuplje zdravstvene zaštite. Uloga glasnika loših vijesti tako je elegantno prepuštena već omrznutom MMF-u iako će joj se pokoriti domaća vlast.

Ministar Šuker je najavio dolazak izaslanstva međunarodnih monetarnih institucija u Zagreb između 27. svibnja i 6. lipnja. Trenutak je i povoljan i nepovoljan. Povoljan je za lokalne izbore jer se oni održavaju prije, pa Vlada neće morati objavljivati nepopularne poteze prije provjere kod birača. Nepovoljan je za određivanje datuma početka pregovora s EU-om jer pada početkom lipnja, kad je krajnji rok za odluku hoće li pregovori početi prije ljeta ili će Hrvatska upasti u bestežinski prostor gdje se u istoj kategoriji s Turskom mora motati do kraja godine.

Vijesti iz Washingtona potvrđuju da će za hrvatski pristup EU biti bitnije strukturalne reforme od potrage za Gotovinom. Odbjegloga generala kao dežurni razlog odgode ionako može nadomjestiti nešto drugo (recimo, povratak Srba ili slaba primjena već usvojenih zakona) dok najvažnije ostaje ono što Hrvatska ionako ne treba napraviti zbog Europske unije nego zbog sebe.

A to je konačna reforma pravosuđa koja zasad postoji samo na papiru, to je gospodarska politika koja će s državnih jasala skidati gubitaše i ubrzavati privatizaciju privrede. S druge strane, Hrvatska bi bila potpuno blesava kad bi do kraja, na brzinu i zbog krpanja budžeta, rasprodala i ono malo što joj je ostalo. Sve su banke u stranom vlasništvu pa se sad od ostataka hoće napraviti neka solidna samo domaća. Većina medija je u potpunom ili djelomičnom stranom vlasništvu, pa je stvar državne mudrosti ne dopustiti da domaća javnost, gospodarstvo i administracija ostanu bez ikakva glasa.

Gotovina više nije jedini uvjet za početak pregovora s EU-om, što nije loše jer ukida sudbinsku vezanost ove zemlje uz jednog bjegunca. Ali Hrvatska mora provesti velike strukturalne reforme da bi zadovoljila prvi put eksplicitno izrečene dodatne uvjete za početak pregovora. Uloga glasnika loših vijesti o sudbinskom značenju stand by aranžmana i neizbježnom novom zakidanju umirovljenika i svih nebogatih prepuštena je EU i MMF-u.