Vjesnik: 26. 04. 2005.

Osuđen na suradnju s onima koje ne kontrolira

Mladen Bajić je pogriješio samo onda kad je prihvatio da sam bude ključnom pravnom polugom za rješavanje slučaja Gotovina

ZAGREB - Mladen Bajić, glavni državni odvjetnik preuzeo je na sebe vođenje cijele akcije na otkrivanju i eventualnom privođenju odbjegloga haaškog optuženika Ante Gotovine tribunalu u Haagu. Uslijedilo je to nakon odluke premijera Ive Sanadera da se »slučaj Gotovina« sasvim depolitizira i rješava isključivo pravnim sredstvima. U tom smislu je i bivši Vladin ured za suradnju s Haagom izuzet iz popisa Vladinih tijela i svrstan u popis službi Ministarstva pravosuđa. Tako je bivši ravnatelj tog ureda Jakša Muljačić iz osobe odgovorne izravno premijeru postao pomoćnikom ministrice Vesne Škare Ožbolt.

Imenovanjem Bajića ključnim čovjekom za Haag, i resor Škare Ožbolt je donekle izgubio utjecaj na cijelu stvar. Odatle i objašnjenje zbog čega je Bajić nedavno prvi puta sam putovao u Haag i sudjelovao u razgovorima s glavnom haaškom tužiteljicom Carlom del Ponte i njezinim suradnicima.

Međutim, nakon što je baš ured glavne haaške tužiteljice demantirao ovdašnje medijske tvrdnje da »Bajić zna gdje je Gotovina, a ne želi ništa poduzeti« glavni državni odvjetnik odjednom se našao na brisanom prostoru: brani ga Carla del Ponte kojoj su s različitih političkih razina, pa i najviših u Banskim dvorima, upućivane kritike zbog odgode početka pregovora s EU-om i njezine uloge u svemu tome. Njezina »obrana« i demanti navoda iz medijskih spekulacija za Bajića su crveni ogrtač koji ga dodatno izlaže ovdašnjim tumačima prava, politike i hrvatskih interesa.

Stvar je pokušao spasiti predsjednik Republike Stjepan Mesić. Iz njegova ureda poručuju kako je nekome trebalo da prst uperi u Bajića, makar je na sjednicama Vijeća za nacionalnu sigurnost upravo on bio jedinim referentom o poduzetom i dostignutom. Na Pantovčaku su medijske priče shvaćene kao isticanje Bajića kao glavne prepreke za suradnju s Haagom pa je onda to i demantirano.

Mladen Bajić je pogriješio samo onda kad je prihvatio da sam bude ključnom pravnom polugom za rješavanje slučaja Gotovina. Kao državni odvjetnik i u tom slučaju mora surađivati i s policijom i s obavještajcima i sa sucima, dakle, s tri velika pravna sustava nad kojima zapravo nema kontrolu. A kao »zajednički nazivnik« svih njihovih poslova logično da snosi i krivnju.

Afere Turek, Ostojić, praćenje haaških istražitelja kao stranih špijuna ozbiljno su uzdrmale i njegovu poziciju.

Navodna upletenost Miomira Žužula u »slučaj Kapetanović« i njegovu misiju prema Gotovini sustigla je Bajića baš u trenutku kad se spremao poslati u Haag još jedno izvješće. Haag je istina odmah obaviješten o službenom iskazu Jure Kapetanovića u Bajićevu uredu u Gajevoj. Ali, ovdašnja javnost je o svemu tome saznala tek naknadno, u vrijeme kad uopće nije bilo važno što je brzim reagiranjem Bajić pravno zatvorio slučaj. Tako je za ovdašnje promatrače ispalo da je Bajić samo pijun u igri, bez naročitih ovlasti, a onda i interesa da se stvari pomaknu s mrtve točke. Uostalom, »toga Bajića ionako hvali samo ona Del Ponte«.

Vlado Rajić