Novi list: 30. 04. 2005.

MINISTRICA VANJSKIH POSLOVA NEMOĆNA POMIRITI PREDSJEDNIKA REPUBLIKE I PREMIJERA OKO IMENOVANJA VELEPOSLANIKA

Hrvatske ambasade zjape prazne

Ozbiljni diplomatski krugovi upozoravaju da Hrvatska gubi na vjerodostojnosti jer ne može obaviti rutinske stvari kao što je imenovanje veleposlanika. U Brazilu, konkretno, veleposlanika nema već dvije godine, a u Australiji više od godinu dana

ZAGREB – Zastoj u imenovanju novih veleposlanika i suglasje u državnome vrhu unatoč neuspjehu oko EU signaliziraju stanje odnosa Predsjednika Republike i predsjednika Vlade, koji se u medijima svađaju oko rutinskih i ideoloških tema, dok važni problemi čekaju neriješeni. Ozbiljni problemi u državi gomilaju se, a premijer Sanader i predsjednik Mesić tek se povremeno i posve površno »porječkaju« oko, primjerice, nezaposlenosti i Bleiburga, pa je veliko pitanje može li se takav odnos nazvati ispunjenjem Mesićeva predizbornog obećanja da će »svakoj vladi puhati za vrat«.

Obaviješteni diplomatski izvori, primjerice, upozoravaju kako Hrvatska iz dana u dan gubi na vjerodostojnosti, jer se predsjednik i premijer već mjesecima ne uspijevaju dogovoriti o imenovanjima novih veleposlanika, iako je za to u cijelome nizu zemalja rok već prošao. U Brazilu veleposlanika nema već dvije godine, veleposlanik za Libiju dogovoren je, ali još nije otišao, mandat veleposlaniku u Australiji istekao je prije više od godinu dana.

Ali stanje nije bolje ni u zemljama politički mnogo bližim i »važnijim« Hrvatskoj: mandat je istekao veleposlanicima u Danskoj, Norveškoj i Italiji, a novi još nisu ni dogovoreni, dok je mjesto veleposlanika u UN-u prazno još otkad je Vladimir Drobnjak postao glavnim pregovaračem za EU, a predsjednik Mesić u UN odbio poslati kompromitiranog Miomira Žužula.

Vremenska stiska

Nadalje, mandat će ove godine isteći veleposlanicima u Mađarskoj, Slovačkoj, UNESCO-u, NATO-u, BiH, Japanu, Egiptu, Francuskoj, Turskoj, Rumunjskoj... Za sve njih već je trebala biti određena zamjena, ali to se nije dogodilo, jer se predsjednik Mesić i premijer Sanader, nakon što je Mesić odbio potpisati neke Sanaderove dvojbene prijedloge, ne sastaju i ne dogovaraju. Problem dodatno zapliće i procedura zamjene veleposlanika, koja u najboljem slučaju ne može trajati manje od tri mjeseca. »Sada je sve u vremenskoj stisci, što je prilično neugodna situacija, jer sugerira da država nije u stanju obavljati čak ni rutinske poslove. Takve situacije negativno utječu na ukupnu sliku o državi«, ocijenio je iskusni diplomat i sugovornik našega lista, koji drži da su za to najodgovorniji Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija te Vlada, koji trebaju pokrenuti inicijativu imenovanja novih veleposlanika. »To, međutim, može učiniti i predsjednik Republike«, dodao je.

U uredu predsjednika jučer su nam neizravno potvrdili da Mesić i Sanader teško postižu dogovor o veleposlanicima, poručujući Vladi kako bi »bilo pametno najprije se dogovoriti o novim veleposlanicima te dobiti agremane od zemalja primateljica, a tek potom povlačiti ljude kako veleposlanička mjesta ne bi mjesecima zjapila prazna«. To više što je Hrvatska u tome usamljena, jer europska praksa ne poznaje primjere »praznih fotelja« u veleposlanstvima.

Teško se, dakle, oteti dojmu da predsjednik Mesić i premijer Sanader odgađaju ozbiljnu raspravu o važnim problemima.

Neučinkovita država

Nakon što je Sanader nedavno odbacio rutinski Mesićev prigovor o lošem stanju u gospodarstvu, obojica su požurili ustvrditi kako inače vrlo dobro surađuju. Potom su novine, uoči posljednje važne sjednice Vijeća za nacionalnu sigurnost (VNS), objavile kako je Mesić spreman vladi uskratiti čak i važne supotpise kako bi je natjerao da ispuni uvjete EU. Ali predsjednik je to odmah sutradan odbacio, rekavši kako se u slučaju Gotovina »radi sve što treba«, ali da je nezadovoljan »načinom prezentacije mjera koje treba poduzeti«. Taj Mesićev ne posve razumljivi verbalizam potvrdile su i vijesti sa sjednice VNS-a, prema kojima Mesić nije kritizirao Vladu unatoč tome što nije imala što pokazati.

Takva neučinkovitost države teško da će zadovoljiti Carlu del Ponte i EU pa je vrlo vjerojatno da pregovori s EU neće početi ni u lipnju – a to bi, prema ranijoj izjavi ministrice Kolinde Grabar-Kitarović, pristup Hrvatske Uniji odgodilo za najmanje nekoliko godina. No Predsjedniku i premijeru to kao da je manji problem od, primjerice, raspre o nepolitičkom sporu o tomu jesu li zločini u Jasenovcu etički izjednačeni s onima u Bleiburgu.

Odgovornost od etera

Kao što nitko iz državnoga vrha nije svojim položajem odgovarao za neuspjeh odgode pregovora od 17. ožujka, čini se kako odgovorni za taj posao već pripremaju odstupnicu i za novu rundu odgađanja: i predsjednik Mesić i premijer Sanader proteklih su dana izjavili da se ne osjećaju odgovornima, odnosno da ne kane podnijeti ostavku budu li odgođeni i pregovori u lipnju. Predsjednik Mesić je tako, u novinskom intervjuu svoj osjećaj neodgovornosti opravdao time što on od Vlade stalno traži da učini što mora, ali da je izvršna odgovornost na njoj. Premijer Sanader, pak, u nedjelju je izjavio kako ne kani podnijeti ostavku u slučaju nove odgode pregovora, »jer ne dobiva Sanader pregovore, nego ih dobiva – ili ne dobiva – Hrvatska«.

Boris PAVELIĆ