Vjesnik: 05. 05. 2005.

Škare-Ožbolt mimo Bajića

Pritisak EU-a na institucije sustava u Hrvatskoj je nevjerojatan, posebice sad kad se već drugi put vjerodostojnost sustava htjela dokazivati mimo nadležnih tijela. Jasno je ipak da informacije iz »spisa Gotovina« cure iz nadležnih tijela a da se o tim informacijama ne obavještava Bajića, ili mu se one dostavljaju sa zakašnjenjem

ZAGREB - Ministrica pravosuđa Vesna Škare-Ožbolt potvrdila je da se susrela s generalom Antom Rosom, da mu je omogućila kontakt s Carlom del Ponte te da nije smatrala bitnim o tome obavijestiti i Mladena Bajića, glavnog državnog odvjetnika. Bivši ministar vanjskih poslova Miomir Žužul nedavno je navodno sudjelovao u pokušaju kontakta između Ante Gotovine i »posrednika« Ivana Kapetanovića. Nakon što se ta informacija probila u medije, morao je odstupiti. U oba slučaja Mladen Bajić nije znao da su te poteze povukli njegovi kolege iz Vijeća za nacionalnu sigurnost, koje uglavnom zasjeda upravo zbog Gotovine. Budući da je Bajić osoba koja koordinira sve akcije na lociranju i eventualnom hvatanju Gotovine, ministarski »prečaci« dovode ga u neugodnu situaciju. Ali ne samo njega jer »slučaj Gotovina«, sudeći po domaćim analitičarima i kontaktiranim diplomatskim izvorima, ima dvostruko značenje. Bitno je uloviti Gotovinu i dokazati punu suradnju s Haagom, ali sve što se glede toga događa velik je test funkcioniranja pravnog poretka. Oba ministarska slučaja pokazuju da taj poredak ne štima.

Vesna Škare-Ožbolt je odbila u razgovoru za Vjesnik dodati bilo što novo svojoj prvoj reakciji na objavu talijanske agencije ANSA-e. »Bila sam samo posrednik između generala Rose i haaške tužiteljice. Ta činjenica opravdava i to što o razgovoru nisam obavijestila Bajića. Njegove zadaće su druge naravi«, kaže ministrica. Za razliku od nje, Miomir Žužul uopće nije htio razgovarati o svojim kontaktima s Kapetanovićem, posebno ne nakon što je doznao da je lažnog pregovarača saslušao i Bajić, i to prije no što je cijela priča doprla u javnost.

Nakon takva stava oboje ministara o vlastitim ulogama u »slučaju Gotovina«, Mladen Bajić nije mogao javno izreći i svoj komentar. Na neki način i on je »član Vlade« jer ga imenuje premijer, i toj vladi odgovara za svoj posao zastupanja pravnih interesa države. A »slučaj Gotovina« je pravni interes Hrvatske par excellence.

Zanimljivo, iako o događajima i potezima dvoje ministara Bajić ne doznaje od ovlaštenih službi vlasti, posebno od obavještajne zajednice, on ipak ima informaciju o tome prije no što je ona ukrasila medijske naslovnice. I poduzeo je korake koji izgledaju kao »zakašnjela reakcija«.

Stoga Bajić ni Vjesniku nije želio reći ništa o posredovanju Škare-Ožbolt za razgovor s glavnom haaškom tužiteljicom. Ipak, jasno je da je do razgovora ministrice i glavnog državnog odvjetnika ipak došlo, ali se ne zna s kojim rezultatom. Navodno, ministrica Škare-Ožbolt zna za rezultat razgovora Carle del Ponte i »građanina Rose«.

Ono što je očito u cijeloj priči nevjerojatan je pritisak EU-a na institucije sustava u Hrvatskoj, osobito sad kad se već drugi put vjerodostojnost sustava htjela dokazivati mimo nadležnih tijela. Jasno je s druge strane da informacije iz »spisa Gotovina« cure iz nadležnih tijela, a da se o tim informacijama ne obavještava Bajića ili mu se dostavljaju sa zakašnjenjem. Kad se toj haaškoj priči doda i činjenica da su talijanski i američki veleposlanik morali obići tri ključne institucionalne adrese zbog kaznenih djela počinjenih prema građanima njihovih država (slučajevi u Gospiću i Opatiji) ne bi li potakli procesuiranje počinitelja, onda vjerodostojnost ovdašnjeg poretka stvarno postaje upitna. Što je argument Carli del Ponte kad na »slučaj Gotovina« uporno stavlja upitnik u svojim sve kritičnijim izvješćima o hrvatskoj suradnji s Haagom.

Vlado Rajić