Vjesnik: 06. 05. 2005.

Uvod u završni obračun

ALENKO ZORNIJA

Izbor Ive Mire Jovića kao nasljednika smijenjenog Dragana Čovića u Predsjedništvu BiH izazvao je brojne kontroverze. Njega je na upitan način kandidirao HDZ BiH, a u srijedu za Jovićev izbor nije glasovala čak ni većina zastupnika njegove stranke u Zastupničkome domu Parlamentarne skupštine BiH. Izabran je glasovima bošnjačkih zastupnika, uglavnom iz Stranke demokratske akcije.

Jovićeva kandidatura pokazala je svu dubinu raskola u najjačoj hrvatskoj stranci u Bosni i Hercegovini. HDZ BiH podijeljen je na dvije frakcije. Jednu koju predvodi smijenjeni član Predsjedništva BiH Dragan Čović, s dvojicom sebi vrlo odanih političara Barišom Čolakom i Nikom Lozančićom. Na drugoj strani je struja koju predvodi dopredsjedatelj Zastupničkoga doma Parlamenta BiH Martin Raguž, te bivši ministar zdravstva Božo Ljubić.

Sukob je dugo tinjao i bio javno vidljiv tek po napisima u dvjema novinama koje su se svrstale uz suprotstavljene blokove. Bosanskohercegovačko izdanje Večernjeg lista uz Čovića i Čolaka, a izdanje za BiH Slobodne Dalmacije uz Raguža i Ljubića.

No, izbor Ive Mire Jovića učinio je da sukob frakcija postane sasvim transparentan. Zapravo istinski uvod u očekivani obračun na prestojećem saboru HDZ-a BiH.

S jedne strane, vladajuću Čovićevu frakciju optužuju da je kriminalizirala HDZ, ali i cijelo društvo na teritoriju gdje su Hrvati u većini. S druge strane, za Raguža i Ljubića govore da su svojim »mekanim« stajalištima prema politici međunarodne zajednice zapravo pridonijeli dekonstituiranju Hrvata u BiH.

Doista, Jovićev izbor, umjesto favoriziranog Raguža, mogao bi potvrditi takve stereotipe. On sigurno nije osoba čiji će se izbor svidjeti međunarodnim krugovima u BiH. Štoviše, zbog njegovih stajališta o reformi obrazovanja ili reformi sustava javnog emitiranja već je zavrijedio epitet »tvrdolinijaša«.

I jedna i druga strana tvrde da imaju podršku hrvatskog HDZ-a, odnosno premijera Ive Sanadera. Utjecaj iz Zagreba, naravno, prilično je limitiran i niti približan onom iz devedesetih. No, Hrvatska ipak ima i te kakva interesa za ishod sukoba unutar HDZ-a BiH. Naime, od rezultata će ovisiti i to koji i kakvi će hrvatski kadrovi sjediti u institucijama Federacije i države BiH.

Dosad ti kadrovi, primjerice, nisu uspjeli spriječiti nacional-političke otpore razvoju dobrih gospodarskih odnosa Hrvatske i BiH, što je najbolje vidljivo u sprječavanju ulaganja iz Hrvatske u BiH - od sučajeva Sarajevo osiguranja, preko Importanea, do najnovijeg slučaja s privatizacijom Energopetrola, gdje se, čini se, želi ponoviti isti scenarij.