Novi list: 09. 05. 2005.

Goli kuhari

Piše: Branko Mijić

Prehrambena kampanja koju stranake upražnjavaju za lokalne izbore ima jasnu poruku: narod u bazi je bukvalno gladan.

Ako ništa drugo, mora se priznati da su naši nutricionisti vodili računa o podneblju svojih birača. U priobalju su na jelovniku bile sardelice koje, iako su možda plivale u istome jatu, frigane bivaju ratnom ješkom ljutih suparnika. U kontinentalnom dijelu zemlje mudri su se stratezi odlučili za nešto kaloričniju hranu, poput SDP-ovog zagrebačkog »chefa« kuhinje Bandića koji je na svome jarunskom menuu ponudio kobasice i ćevape. I tako se predizborne »Jabuke i kruške« igraju svaki dan.

Riječko je Korzo pak dokazalo da je potrebna i koalicijska mudrost želiš li upotpuniti svoj obrok i obradovati ukućane. Oni dobro obaviješteni sastavili su tjednu križaljku rasporeda rada javno-političkih kuhinja i upozorili svoje bližnje što im je činiti žele li utišati kruljenje crijeva. Ponedjeljak: cvrči »friteza« liste anamneza; utorak: peku peku »Volim Rijeku«; srijeda: nezavisna paprika iz leda; četvrtak: paždroćijada. A onda crveno potcrtani petak! Na taj je veliki dan SDP-ov hranitelj sardelicama Vojko Obersnel do nogu potukao svog obližnjeg, istokoloriranog konkurenta, planetarnog burger-majstora »Mc'Donaldsa«. No Obi nije Nadalina da bi mutio jaja, pa je puk bio prisiljen desert potražiti kod HSLS-ovih slastičara Đurđe i Glavana koji su im za svaku dobru riječ dijelili čokoladice kao krotitelji u cirkusu svojim životinjama šećer nakon uspješne dresure.

Ovaj je izborni svibanj opasno ugrozio zdravlje siromaha. Nakon prvomajskog graha alias fažola ova neuobičajena količina hrane može neugodno iznenaditi njihov probavni trakt, pa bi najuporniji trebali na prisilnu dijetu kojoj su pribjegli i radnici »Sljemena« na Markovu trgu. Jer, svi se danas u svom političkom marketingu kunu upravo u zdravlje. Svakodnevno eterom bruje oni koji se hvastaju kako su ženama omogućili da u 21. stoljeću naprave grandiozni medicinski pregled, mamografiju! Tako su se dojke probile odmah do ćevapa i srdela u političke programe naših bajnih stranaka. Uskoro možemo očekivati i aneks u kojem će stajati koliko smo to kamenaca izvadili, zuba iščupali i začepili, a hemoroida izgubili zahvaljujući našim dobročiniteljima. To što nam je pravo na zdravlje zagarantirano Ustavom, to što iz vlastitog džepa plaćamo sustav koji bi trebao biti javno dobro, sve to ne bi imalo nikakve vrijednosti bez njihove milostive mudrosti.

Stoga im iskreno hvala za sve što su učinili za nas, za tisuću kuna vrijedne sardelice koji su nam podijelili, a onda za isti novac sebe počastili brancinima u najskupljem restoranu, hvala im što nam broje svuda u civiliziranom svijetu uobičajene preglede dok istodobno na trošak države odlaze u inozemstvo održavati svoje tijelo, hvala im za svu tu nesebičnost. Čovjek je za njih, gole kuhare naše sudbine, uistinu najveće blago.