Novi list: 12. 05. 2005.

Kuna – najjača valuta u zemlji i svijetu

Iako se gospodarska kriza u Hrvatskoj ponovno produbljuje, a ulazak u Evropsku uniju odgađa na neodređeno vrijeme, kupovna moć hrvatske kune i dalje raste, osobito unazad pet mjeseci, tijekom kojih su prihodi od turizma i privatizacije bili ispod ionako sezonski niskih očekivanja

Piše: Ivo Jakovljević

Hrvatska je – treba li toj procjeni još jači argument – gospodarsko čudo bez premca u svijetu: jer, kupovna moć njezine monete, kune, i dalje raste, osobito unazad pet mjeseci tijekom kojih su prihodi od turizma i prodaje državnih kompanija bili ispod ionako sezonski niskih očekivanja. Jučer je jedan euro vrijedio samo 7,34 kune (prema srednjem tečaju HNB-a), a jedan dolar samo 5,71 kunu. Dakle, kuna nije samo značajno ojačala prema američkom dolaru, nego čak i prema euru, za čiji je tečaj vezana. Prema procjenama HNB-a, samo od kraja 2001. do jučer, kuna je aprecirala za realnih deset posto, za koliko je sve uvozno postalo još jeftinije, a izvozno manje profitabilno.

Kupovna moć kune, naime, raste već gotovo 12 godina, i to je to čudo – iako se gospodarska i socijalna kriza u Hrvatskoj ponovno produbljuju, a vlast ostaje bez nadzora nad većinom najkvalitetnijih gospodarskih i financijskih potencijala (banaka, farmaceutike, trgovačkog i medijskog prostora, strateških udjela u naftnoj industriji, turizmu, na tržištu hrane, itd.). Ukratko, čini se kao da s najvišim ponosom (ali na vlastitu štetu!) možemo poručiti urbi et orbi, da je hrvatska kuna najjača valuta u zemlji i svijetu!

Jurkovićev memento

Uoči desete godišnjice promocije hrvatske kune kao nove nacionalne monete, u razgovoru za naš list upitao sam lani dr. Peru Jurkovića, koji je bio guverner HNB-a u času povijesnog prijelaza s privremenog hrvatskog dinara na kunu (30. svibnja 1994.): zašto je kuna postala visoko precijenjenom monetom (uz koju je, preko noći, gotovo sve domaće postalo jeftinije od uvoznog), što je krajnji uzrok i kroničnog manjka u vanjskotrgovinskoj bilanci, i u bilanci plaćanja prema inozemstvu, i u državnom proračunu, pa i rastućeg vanjskog duga, te – baca li to neku sjenu na taj povijesni, monetarni projekt?

Tada je najupućeniji čovjek, iskusan financijski stručnjak, odgovorio doslovce ovo: »Zbog tih sam sjena i davao ostavku predsjedniku Tuđmanu, ali ne zbog onog što sam učinio, nego zato što o ključnim stvarima stabilizacijskog programa iz listopada 1993. nisam bio konzultiran. Kuna je već deset godina doista stabilna valuta, ali je i stabilno precijenjena. Prema mojim računicama, precijenjena je između 10 i 15 posto«.

Pitao sam ga zatim kako je nastala ta precijenjenost kune, gdje je i u tehničkom smislu taj »istočni grijeh« monetarne politike? Vrijedi i danas ponoviti taj njegov odgovor, na koji lani nitko nije reagirao ni na koji način!

»O tom istočnom grijehu ne treba šutjeti, rekao je Jurković, nema za to više ni jednog razloga. Prije donošenja stabilizacijskog programa iz listopada 1993., u Vladinim smo krugovima razmatrali kolika bi devalvacija bila korisna uoči starta tog programa, i složili smo se da ne bude viša od deset posto. To smo osobito čvrsto zastupali moj zamjenik, Zdravko Rogić, i ja. Ali, na sjednici VONS-a, kojoj nismo prisustvovali, donesena je drukčija odluka, i to o startnoj devalvaciji za gotovo 20 posto, uz odluku o famoznom tečaju od 4,444 HRD-a za jednu njemačku marku. Tako snažna devalvacija utjecala je na bujanje inflacijskih očekivanja, pa je tijekom listopada razina cijena na malo porasla za 38 posto. Budući da su mjere ekonomske politike već bile donesene, pri tako visokom mjesečnom rastu cijena zaoštreno je pitanje likvidnosti, pa je tečaj počeo naglo padati, a cijela privreda gurnuta u recesiju, dok je tečaj naglo postao precijenjen. Budući da je prihvaćen režim plivajućih tečajeva – iako je i on u praksi bio fiksni, čvrsto vezan za njemačku marku, a kasnije za euro – devalvacija radi korekcije tečaja nije bila moguća, a i da jest, bila bi štetna, osobito zbog zaštitnih deviznih klauzula u mnogim kreditnim ugovorima.«

Koliko će dugo tako biti još

Zašto je kuna sve precijenjenija? Odgovor je jednostavan: zato što je Hrvatska svoj bankarski potencijal predala stranim bankama, koje se zadužuju na matičnim inozemnim adresama, da bi ovdje kreditirale izvoz EU-robe u Hrvatsku, kao svoju koloniju. Obilna ponuda eura, nasuprot ograničenoj potražnji kunskih zajmova, tečaj kune čak i u zimskom razdoblju tjera u visine, na kojima dosad nije bio ni u najozbiljnijim ljetnim mjesecima turističke devizne ili privatizacijske žetve.

I tako će biti, sve dok stranci, uskoro, ovdje ne preuzmu sve što ih zanima.