Slobodna Dalmacija: 25. 05. 2005.

NITKO SE NE USUĐUJE PROGNOZIRATI ISHOD FRANCUSKOG REFERENDUMA O USTAVU EU-a

Francuzi samo žele živjeti kao do sada

Francuzi strahuju od gubitka socijalnih povlastica, ponosni na njihov kratki radni tjedan, dobru zdravstvenu zaštitu i ugodan život u mirovini. Strahuju i od daljnjeg proširenja Europe. To potiskuju sve racionalne razloge koji idu u prilog usvajanju ustava koje poteže tabor za "DA", uključujući da će samim Francuzima, baš o tim pitanjima, biti gore ako odbace ustav

BRUXELLES - Uoči izlaska Francuza na birališta u nedjelju, još uvijek se nitko ne usuđuje predvidjeti hoće li većina glasova biti u korist ili protiv europskog Ustava, a ankete javnog mišljenja pokazuju ponovni porast tabora koji zagovara "NE".

I tabor "DA" i tabor "NE" teško je definirati jer se iza njih svrstavaju strahovito fragmentirani dijelovi francuske politike i ljevice, i desnice. Politička scena je toliko razlomljena da je teško govoriti o blokovima. Ipak, možemo reći da u taboru "NE" prevladavaju ljevičarske grupacije - što ne znači da tamo nema i vrlo desnih, nacionalističkih "suverenista".

U taboru za "DA" ustavu, međutim, također ima veliki broj socijalista, i to onih koji se deklariraju kao Europejci. Veliki broj uvaženih ličnosti, legendi francuskog političkog života, od Jacquesa Delorsa, Michela Rocarda, pa čak i Lionela Jospina, angažirali su se da uvjere Francuze koliko je važno kazati "DA" ustavu.

Oba su se tabora upeli da pridobiju dvadeset do dvadeset i četiri posto neodlučnih birača. Zanimljivo, radi se najviše o ženama do 50 godina starosti i socijalističkog uvjerenja.

Svi mediji i većina političara u Francuskoj su u taboru za "DA" ustavu, ali televizijske debate koje se satima vode na svim kanalima, sve više iznose u javnost i argumente onih koji se protive donošenju europskog ustava. Ti razlozi ili, bolje rečeno, strahovi tiču se u prvome redu straha od gubitka socijalnih povlastica, kao što su zdravstveno i mirovinsko osiguranje, zatim gubitka radnih mjesta kroz šire globalizacijske procese, a također i straha od daljnjeg proširenja Europe.

Ta tri straha potiskuju sve racionalne razloge koje poteže tabor za "DA", uključujući to da će samim Francuzima, baš o tim pitanjima, biti gore ako odbace ustav.

Ali, ne. Francuzi se boje britanske "ultraliberalne" ofenzive na postojeći europski socijalni sustav, na njihov kratki radni tjedan, dobru zdravstvenu zaštitu i ugodan život u mirovini. Oni žele Europu koja će baš to zagovarati, a ne Europu koja će provoditi liberalne reforme.

Također, mnogi Francuzi iskusili su zatvaranje tvornica, odumiranje cijelih malih industrijskih gradova zbog delokalizacije, odnosno premještanja pogona drugdje. Francuzi žele živjeti kao i dosad. Raste antipatija i prema novim članicama, a pogotovo prema mogućnosti novog proširenja Unije. Na spominjanje Turske ili zapadnobalkanskih zemalja, a i Bugarske i Rumunjske koje ulaze siromašnije od siromašne Poljske, diže im kosu na glavi. Sve te probleme tabor "NE" simbolički vidi u europskom ustavu. Protivljenje je tako veliko da mnogi od njih počinju svojevrsnu pobunu protiv ideje slobodnog tržišta, na kojoj je, dakako, sagrađena Europa i Francuska. Tabor "NE" uhvatila je neka vrst revolucionarnog zanosa i oni traže, kako kažu, "dubinsku" novu raspravu o Europskoj uniji.

Taboru za "DA" ostaje još nekoliko dana da pozove sve na tradicionalnu francusku racionalnost kao i na tradiciju s kojom su se rješavala europska politička pitanja - kompromis.

Ines SABALIĆ