PRAVOSUDNI SKANDAL ZAŠTIĆENI SVJEDOK "SLOBODNE" OTKRIVA:

Svakim danom se otkrivaju novi slučajevi i skandali u središtu kojih su ključne uzdanice krhke nam pravne države, a to su suci na svim razinama, od općinskih do Vrhovnog suda RH. Naše najnovije otkriće potvrđuje da pojedini suci, a, na žalost, nije ih mali broj, svoj posao obavljaju suprotno zakonima i načelima pravne države.

U razgovoru koji je snimljen otkrio nam je da je sud na kojemu radi, a riječ je o jednom od većih sudova u državi, u drugoj polovici devedesetih godina donio veći broj, možda i stotinjak, krivotvorenih presuda u kojima su, naravno, navedena imena tročlanih sudskih vijeća koja se, kako tvrdi naš izvor, nikad nisu sastajala. I ne samo to. Neki članovi sudskih vijeća nisu ni znali o kojim se predmetima radi, a s rješenjima, odnosno presudama "sudskih vijeća" kojih su, ne znajući to, i oni bili članovi, naknadno su bivali upoznati.

Sudac koji nam je otkrio navedeni skandal kaže: "Nisam ni znao za presude. ’Upadali’ smo u vijeća i samo smo potpisivali rješenja, odnosno presude. Nismo uopće glasali, a bilo je slučajeva za koje uopće nisam znao. Nisam znao o kojem se predmetu radi... sudsko vijeće se nije ni sastajalo, odnosno puno slučajeva nije ni išlo na sjednice vijeća, a s presudom su nas naknadno upoznavali, nakon čega smo ih i potpisivali." U svim navedenim presudama uredno su, naravno, navedena imena sudaca koji su bili članovi sudskih vijeća koja se nikad nisu sastala, a jedan od njih je bio i "naš" sudac koji dalje svjedoči:

"Takav je bio običaj. Presude su donošene bez sjednica vijeća, takvih je slučajeva na našem sudu bilo puno, možda i stotinjak. Presude su tako reći pisale daktilografkinje, a mi smo ih naknadano potpisivali. Neke presude u kojima sam naveden kao član sudskog vijeća donesene su u vrijeme kad sam bio na godišnjem odmoru." Za navedene "presude" znao je, naravno, i predsjednik suda, ali i ne samo on, a na sličan i(li) isti način pojedine slučajeve su "rješavali" i još neki sudovi.

Tragom navedenih pouzdanih i za pravosuđe i pravnu nam državu poražavajućih podataka i informacija da su takve "presude" donosili i drugi sudovi, te slučaja koji nam je dobrim dijelom od prije prije bio poznat, stigli smo i do Županijskog suda u Sisku koji je, kako tvrde naši pouzdani izvori, također donosio "presude" mimo sjednica sudskih vijeća, odnosno sjednice se u velikom broju slučajeva nisu ni sazivale, a pojedini suci koji su u "presudama" navedeni kao članovi sudskih vijeća nisu bili upoznati s konkretnim predmetima, niti su se izjašnjavali o "presudama" s čijim sadržajem su bivali naknadno upoznati.

Jedan od slučajeva u kojemu je sudac Budinski, po svemu sudeći, imao glavnu, odnosno ključnu ulogu odnosi se na "presudu" sisačkog Županijskog suda kojom se obustavlja kazneni postupak protiv svojedobno okrivljene Marije Korečić, bivše blagajnice Sisačke banke-filijala Petrinja. Naime, nakon okupacije Petrinje, okrivljena Korečić je radila u Sisačkoj banci u Sisku gdje je, što je nepobitno utvrđeno, godinama, preciznije od 29. prosinca 1992. godine do 21. rujna 1995. godine, "čistila" račune štediša Sisačke banke. S računa 49 štediša, od kojih je većina bila srpske nacionalnosti, novac je internim nalogom prenosila na svoj tekući račun. U navedenom razdoblju okrivljena Korečić je na svoj račun prebacila oko 150.000 kuna, a otkrivena je kad je "obrađivala" račun jednog štediše koji je, na njezinu nesreću, bio hrvatske nacionalnosti.

Tim slučajem se, kao istražni sudac, bavio današnji predsjednik Županijskog suda u Sisku Danko Kovač. Temeljem rješenja o istrazi koje je donio, sudac Kovač je saslušao svjedoke, a 25. veljače 1997. godine je ispitao i okrivljenu Korečić. Nakon obavljene istrage, dolazi do neočekivanog, ali, očito, ne i slučajnog obrata koji rezultira prijedlogom istražnog suca Kovača izvanraspravnom vijeću Županijskog suda u Sisku da se u slučaju okrivljene Korečić primijeni Zakon o općem oprostu i obustavi njezin daljni progon. Istražni sudac Kovač je, kako je tvrdio, primjenu Zakona o općem oprostu predložio na traženje okrivljene, ali to nije točno jer u sudskom spisu, što smo provjerili, nema takvog zahtjeva okrivljene Korečić.

Izvanraspravno vijeće Županijskog suda u Sisku koje se, sa stopostotnom sigurnošću tvrdimo, nikad nije sastalo, a član kojega je, što je posebno bitno, bio i ondašnji predsjednik Suda i aktualni sudac Vrhovnog suda RH Josip Budinski, prihvaća prijelog istražnog suca Kovača i 12. kolovoza 1997. godine donosi rješenje (KV-306/1997), odnosno "presudu" kojom se obustavlja kazneni postupak protiv okrivljene Marije Korečić.

Obrazloženje nezakonite i krivotvorene presude prepuno je "bisera", a jedan od najvećih zasigurno je onaj da je Sud, "razmatrajući okolnosti u kojima je i osobne motive zbog kojih je okrivljena počinila djela za koja se tereti, utvrdio da su kaznena djela (pazi sad, op.a.) počinjena u svezi s agresijom, oružanom pobunom i oružanim sukobima u Republici Hrvatskoj". U nastavku uvaženi suci, predvođeni aktualnim sucem Vrhovnog suda RH Josipom Budinskim, zaključuju da je "okr. Korečić Marija djelo počinila prema osobama srpske nacionalnosti, ogorčena na njihovu agresiju, oružanu pobunu i na sve ono što su tijekom agresije, oružane pobune i oružanih sukoba počinili hrvatskom narodu pa i njoj osobno".

Nakon ovakvih obrazloženja "domoljubni" suci su, bez obzira što je nepobitno utvrđeno da je okrivljena Marija Korečić godinama "čistila" račune štediša Sisačke banke, pozivajući se na Zakon o općem oprostu koji, usput rečeno, s navedenim slučajem nema nikakve veze, na sjednici izvanraspravnog vijeća Županijskog suda, koja se, ponavljamo, nikad nije održala, donijeli "presudu" kojom se "obustavlja kazneni postupak protiv okr. Korečić Marije". Naši pouzdani izvori tvrde da je sisački Županijski sud, čiji je prvi čovjek bio sadašnji sudac Vrhovnog suda RH Josip Budinski, jedan od sudova koji je donio veliki broj "presuda" bez sazivanja sjednica sudačkih vijeća, a to znači i bez znanja i suglasnosti sudaca koji se, kao članovi sudskih vijeća, u njima navode.

Za kompletiranje pravosudne farse i legalizaciju očite krivotvorine, pobrinuli su se uvaženi suci Vrhovnog suda RH čije je peteročlano vijeće, na čelu kojega je bio sudac Ante Potrebica, a na zahtjev Državnog odvjetništva koje je podnijelo zahtjev za zaštitu zakonitosti u kojemu se argumentirano tvrdi da je "presuda" Županijskog suda u Sisku nezakonita, na sjednici održanoj 28. siječnja 1998. godine utvrdilo da je "zahtjev Državnog odvjetništva RH osnovan i da je rješenjem Županijskog suda u Sisku od 12. kolovoza 1997. godine, br. Kv-306/97 (Kio-32/96), povrijeđen zakon u odredbi članka 2. st. 2. Zakona o općem oprostu u korist okrivljene Marije Korečić". I to je bilo sve. Uvažen suci Vrhovnog suda RH su, kako stoji u presudi, utvrdili postojanje povrede zakona, ali se, pazi sad, nisu "dirali u pravomoćnu odluku", bez obzira što je "presuda" ne samo nezakonita nego i krivotvorena.

A da je oslobađajuća "presuda" u slučaju okrivljene Marije Korečić, u čemu je, po svemu sudeći, krunsku, a možda i "kumsku" ulogu imao aktualni sudac Vrhovnog suda RH Josip Budinski, bila pravosudna farsa, nekoliko godina kasnije potvrdio je i isti Županijski sud u Sisku čije je vijeće, ali ovaj put u drugom sastavu, na sjednici održanoj 20. veljače 2003. godine odbilo žalbu okrivljene Korečić i donijelo presudu kojom se potvrđuje prethodna presuda Općinskog suda u Sisku od 31. listopada 2001. godine. Tom presudom je potvrđeno da okrivljena Marija Korečić Sisačkoj banci mora nadoknaditi štetu koju joj je nanijela u razdoblju u kojemu je "čistila" račune njezinih štediša. Isti sudi isti slučaj, a dvije posve oprečne presude!

Prilikom donošenja prve "presude" kojom se okrivljena Marija Korečić oslobađa, očito su bile bitne, da ne kažemo presudne, i neke druge stvari koje, u sređenim pravnim državama, nemaju i ne smiju imati bilo kakva utjecaja na sudovanja i donošenje presuda. Naime, kako tvrde naši pouzdani izvori, a to nam je neslužbeno potvrđeno i u centrali Sisačke banke, supruga suca Budinskog, Ivanka Budinski, koja je prije nekoliko godina otišla u mirovinu, radila je zajedno s okrivljenom Marijom Korečić, a obitelji Budinski i Korečić navodno su i kumski povezane.

Da bi provjerili jesu li navedeni podaci točni ili ne, te dobili očitovanje o slučaju okrivljene Korečić, uvaženom sucu Vrhovnog suda RH Josipu Budinskom odaslali smo prije gotovo dva mjeseca, preciznije 29. ožujka 2005. godine, službeni dopis u kojemu smo ga zamolili da nam odgovori na sljedeća pitanja: "Kako je, odnosno temeljem čega je izvanraspravno vijeće Županijskog suda u Sisku donijelo rješenje kojim se obustavlja kazneni postupak protiv okrivljene Marije Korečić?; Je li vijeće održalo sjednicu i ako jest, kada i tko je na njoj bio? Jesu li u donošenju rješenja sudjelovali svi suci koji su u njemu navedeni?; Je li vaša supruga radila zajedno s okrivljenom Korečić u Sisačkoj banci?" i "Jeste li s okrivljenom Korečić rodbinski ili kumski povezani?"

Upit je, što nam je potvrđeno, dostavljen sucu Budinskom, ali odgovore na pitanja ni nakon gotovo dva mjeseca čekanja nismo dobili. Zbog čega? Pitanja su neugodna pa sudac Budinski misli da na njih ne mora odgovoriti?! Nakon što smo mu odaslali dopis, više puta smo ga pokušali i telefonski kontaktirati, ali bezuspješno. Zbog toga smo bili prisiljeni obratiti se i odlazećem predsjedniku Vrhovnog suda RH Ivici Crniću kojemu smo 13. svibnja 2005. godine uputili dopis u prilogu kojega mu je dostavljen i upit koji smo svojedobno odaslali sucu Budinskom. Uzalud! Očito i Crnić, poput kolege mu Budinskog, nije smatrao da treba reagirati, odnosno odgovoriti na odaslani upit. Očekivano!

Još uvijek aktualnog predsjednika Vrhovnog suda RH Ivicu Crnića očito ne zanimaju odgovori na navedena pitanja. I ne samo to. Naime, ako su točni podaci do kojih smo došli, a za većinu sa sigurnošću tvrdimo da jesu, onda to otvara nekoliko bitnih pitanja kojima će se morati pozabaviti za to nadležni. To se ponajprije odnosi na slučajeve u kojima su suci kršili zakone i(li) zloupotrijebili položaje i ovlasti, a za što je predviđena kazna zatvora do pet godina. Osim toga, presude koje su donesene bez sazivanja sjednica sudskih vijeća, a kojih nije mali broj, u biti nikad nisu ni donesene i one, sukladno važećim zakonima, faktički ne postoje, odnosno pravno su ništavne. Time će se morati pozabaviti Ministarstvo pravosuđa, ali i "gluhi" Vrhovni sud RH. Tako bi trebalo biti, ali...