Slobodna Dalmacija: 01. 06. 2005.
IAKO FRANCUZI VEĆ RAZMIŠLJAJU O NOVOME REFERENDUMU
Kada i Nizozemci kažu ’ne’, propada EU-ustav
Nakon francuske i u očekivanju nizozemske odbijenice, sve je jasnije da europski ustav ne može, osim čudom, politički preživjeti
Iz Bruxellesa: Ines SABALIĆ
Svi napori iz Bruxellesa okrenuti su sada na uvjeravanje glasača u Nizozemskoj da na pitanje o ustavu odgovore pozitivno, dok ankete javnog mnijenja pokazuju iznimno visoki postotak protivnika ustava. Dok nizozemski lideri uvjeravaju građane kako moraju misliti svojom glavom, a ne slijediti francuski primjer, u Bruxellesu se smatra da će negativni odgovor u toj zemlji - makar je taj referendum s
amo konzultativan, a ne obvezujući kao u Francuskoj - označiti definitivni kraj projekta.Nizozemski negativni stavovi prema ustavu uglavnom imaju podrijetlo u neriješenim frustracijama. Te frustracije su, ponekad vulgarno, u do tada uvijek politički korektnoj Nizozemskoj, iskazivali ubijeni političar Pym Fortryn o tome kako je "Nizozemska puna emigranata i ne može više, neko vrijeme, nikoga primati", odnosno, također ubijeni, režiser Theo van Gogh, koji je, kao anarhist, bio i antiislamist.
Nezadovoljstvo se fokusiralo na odbijanje ideje da Turska uskoro počne pregovore o pristupanju, a za što se "krivca" vidi u novom ustavu. No, za razliku od Francuske, gdje su svi slojevi društva bili strasno uključeni, debata o ustavu u Nizozemskoj je bila takoreći nepostojeća.
U svakom slučaju, drugi dan nakon francuskog "ne", u Bruxellesu je situacija oko ustava sve jasnija. Pravničko tumačenje ovog slučaja jest neupitno - čak i ako sve druge zemlje odgovore pozitivno, a neće, Francuska će morati staviti veto na ustav i tako blokirati projekt. To znači smrt ustava.
Ali još uvijek nisu svi u to sigurni. Neki ipak misle da je moguće da se konačna odluka odgodi na dulje vremena te da Jacques Chirac, pred kraj mandata, organizira novi referendum. To bi se možda moglo dogoditi, pogotovo zato jer je Tony Blair suspendirao ranije najavljeni britanski referendum, a tako će, vjerojatno, postupiti i Irska. Bude li tako, kriza oko ustava riješila bi se oko 2008. godine, nagađa se u Bruxellesu.
Treća je varijanta da novi francuski predsjednik, onaj koji će naslijediti Chiraca 2007. godine, povede veliku kampanju u korist ustava i organizira novi referendum. Također je moguće da europski lideri na svojim summitima pokupe a la carte ono što im se sviđa iz ustava, a ostave po strani kontradiktorne dijelove. Svakako, ako se dogovore oko glasovanja i omjera većine i manjine, odnosno utjecaja velikih i malih u Uniji, velik dio posla, važnog za funkcioniranje bruxelleskog bloka zemalja, uključujući i pitanja proširenja, bit će riješen. To je ilustracija nekih stavova koji se čuju u diplomatskim, stručnim i dopisničkim krugovima u sjedištu Unije.
Dva dana nakon francuske i u očekivanju nizozemske odbijenice, sve je jasnije da ustav ne može, osim čudom, politički preživjeti. Negativni stavovi prema ustavu rastu čak i u Luksemburgu, toj najsolidnijoj, najpouzdanijoj europskoj uzdanici.
U danima koji slijede očekuje se težak i nervozan razgovor između onih zemalja koje su ratificirale ustav s jedne, Francuske i Nizozemske s druge, i zemalja kojima ratifikacija tek slijedi. Ali nema nikakve sumnje da institucije, makar sporije, nastavljaju funkcionirati, odnosno Europska unija se ne raspada. Zbilja, jako je teško i zamisliti što bi značio raspad Unije, koja je međusobno povezana sa stotinama tisuća zajedničkih politika, odluka, inicijativa, fondova, proračuna i za čije postojanje vlada i te kako velik interes.
Dilema pred kojom sad Unija stoji je ova - hoće li nastaviti funkcionirati jednako kao i do sada, a to znači relativno uspješno, ili će poslušati volju građana koji traže drugačiji unutarnji dogovor.
Francusko odbijanje ustava ipak pokreće tektonske promjene, od kojih je najvažnija raspad njemačko-francuskog para, koji se uspostavio u samim počecima postojanja bruxelleskog bloka, u doba Zajednice za ugljen i čelik. De Gaulle i Adenauer ustanovili su vrlo čvrstu suradnju koja se sastojala u tome da su dvije zemlje u svim strateškim odlukama nastupale zajedno. Sad, kad su se, prvi put u 50 godina, razišle oko ustava, tog temeljnog pitanja za Uniju, Njemačka će također morati promisliti kakva je njena uloga, može li dalje sama, treba li mijenjati partnera, može li se par, nakon što prođe kriza, opet uspostaviti?
U svakom slučaju, raspad para oko ustava od vrlo je velike važnosti za funkcioniranje Europe, a također i za hrvatske ambicije. U Njemačkoj, također, na vlast nakon Schroedera vjerojatno dolazi Angela Merkl, koja se protivi čak i primanju Rumunjske i Bugarske. Te dvije zemlje, iako, što je javna tajna, nespremne za članstvo, ipak su završile pregovore i potpisale ugovor s Unijom. Njihovo odbacivanje za neko vrijeme bilo bi vrlo radikalna, skandalozna gesta, koja bi se negativno odrazila i na šanse Hrvatske za početak pregovora.
Dva dana nakon francuskog odbijanja, međutim, i diplomatski i ekspertni krugovi u Bruxellesu ponavljaju da bi se rješenjem slučaja Gotovina Hrvatska mogla izvući iz "limba" i početi proces pregovora, bez obzira koliko dugo bi on trajao.