Crveno-zelena koalicija, sklopljena između Ivice Račana i Zlatka Tomčića, upravo je preminula u mukama. U bespoštednom ratu za svaku dužnosničku fotelju, koji se razbuktao nakon lokalnih izbora, propao je brižno isplaniran savez, čija je glavna zadaća bila mnogo više od podjele vlasti u općinama, gradovima i županijama. Osovina SDP-HSS trebala je, ponovo, biti zamašnjak velikih političkih promjena - od izazivanja prijevremenih parlamentarnih izbora do pobjede na njima i preuzimanja vlasti u zemlji. Račanov akcijski plan za povratak Partije u Banske dvore - sportski nazvan »gem-set-meč« - propao je već prigodom skupljanja loptica, ispucanih tijekom prvog seta. Sukob Partije i seljaka zbog županskih i gradonačelničkih fotelja udaljio ih je tako od glavnog cilja - podjele ministarstava - u čemu su im bili spremni asistirati i drugi politički lideri, od HNS-a do SDSS-a, da se o predsjedniku Stipi Mesiću i ne govori.

Ljubav SDP-a i HSS-a, istina, nije ni mogla biti neka dublja veza, nakon brojnih preljuba u nedavnoj prošlosti. Ozbiljna suradnja te dvije stranke počela je još 2000., kada je sklopljena šesteročlana koalicija, u kojoj je HSS imao važno mjesto predvodnika Porečke skupine, dok je SDP s Budišinim HSLS-om bio istinski izborni pobjednik. Problemi u provođenju zajedničke politike, što ju je pokušao formulirati Račan, bili su posvemašnji. Nakon mukotrpne podjele funkcija, HSS je nametnuo ultrakonzervativni zakon o zabrani rada nedjeljom te je na više načina pokazao da ima specifično shvaćanje političke igre. Izbacivanje IDS-a iz koalicije pokazalo je Tomčića kao beskrupuloznog igrača, jer je riječ o ljudima u čijem je dvorištu faktično postavio temelje za gradnju vlastita političkog spomenika.

Poraz 2003. skoro je značio i zaokret u međusobnim odnosima Partije i Tomčićeve seljačke zadruge. Oslobođeni koalicijskih obzira, kojih i nije bilo previše, seljaci su, iako na izborima teško poraženi, dizali cijenu vlastitih dionica koketirajući s HDZ-om. Ipak, poljuljana stranka nije dopustila da se u tu koaliciju - koja bi HSS ostavila na vlasti, ali s nemogućim unutarstranačkim odnosima - pristupi, pa je nakon jednogodišnjeg tavorenja, opet počela igra sa SDP-om. Razlozi koji su pak Račana natjerali u novi brak s Tomčićem matematičke su naravi - htio je ojačati Partiju tamo gdje na izborima dobro prolazi HSS, dajući zauzvrat partnerima mjesta u Zagrebu, Rijeci i gradovima s jakom lijevom scenom.

Naravno, u tome je pogriješio, jer od stranke sa sve manje političkog rejtinga, koja se na nacionalnoj razini vrti oko izbornog praga, ne može očekivati drugo nego borbu za preživljavanje. HSS sada traži župane i mjesta koja mu ne pripadaju, ali nema što izgubiti, kad je već i najveći gubitnik lokalnih izbora. SDP je na sličan način u Sabor, u studenom 2003, uveo zastupnike Libre, koji im se danas smiješe iz HNS-ovih parlamentarnih klupa. Račanova dvostruka pogreška, reklo bi se u tenisu.

Gledajući pak svjetonazorske pretpostavke na kojima SDP i HSS zasnivaju svoju politiku, jasno je da je riječ o sasvim različitim političkim korijenima. HSS se javnosti predstavlja kao konzervativna, euroskeptična stranka, okrenuta tradiciji i promicanju obiteljskih vrijednosti. U devedesetima su bili idealni partner HDZ-a, te partner u vladi, dok su kasnije zauzeli »ekvidistancu« prema HDZ-u i SDP-u. Jasno, priključili su se pobjednicima. SDP je suprotan - Račan svoju stranku predstavlja kao modernu eurofilsku ljevicu, predstavnike radništva, te bježi od partijske tradicije koja je javnosti ionako vrlo dobro poznata. Jednom riječju, teško je da bilo što, osim želje za vlašću i moći, povezuje SDP i HSS. Razočarani partneri sada preko svojih glasonoša ispuštaju u javnost srcedrapateljne zvuke. Račan je, kažu, izgubio svoju poslovičnu staloženost, koja graniči s dosadom, i bijesno raskida veze sa seljacima. Tomčić je, kao i obično, odlučan - sad ni on neće Račanu - jer smatra da je zakinut. Doista, ima li smješnije scene od prijepora političkih »velikana« u kojoj sudjeluju i njihovi paževi!

Važna je informacija da je Račan, ojađen partnerskim podvalama, otklonio mogućnost da se opet sastane »šestorka«. Osim logičnog pitanja - tko bi je činio, možda i Čehokov HSLS - čini se razvidnim kako je to otklon i od akcije opozicijskih stranaka. SDP sada želi, kažu njegovi dužnosnici, polako i samostalno pripremati parlamentarne izbore. Čak i nije za prijevremeni izlazak na birališta, jer bi tamo, u srazu s HDZ-om teško pobijedio, dok pouzdanih koalicijskih partnera, očito, nema. Ideju za novu »šestorku« dali su upravo gubitnici lokalnih izbora, kako bi, nakon borbe za funkcije, ojačali svoje izglede u društvu jakih stranaka. Seljačka lukavost, ovaj put, nije upalila.

Kraj romance između Račana i Tomčića nije jedini znak da je pompozni plan političkog tenisa - »gem-set-meč« - otišao u out. I HNS je SDP-u nepouzdan partner, koji se poslije izbora nije sramio podijeliti vlast s HDZ-om. U Zagrebu će se, navodno, Bandiću »krvi napiti«, što dobro oslikava razinu dužnosnika okupljenih oko posrnule Vesne Pusić. Ozbiljnih liberalnih stranaka s kojima bi Račan opet koalirao nema - to svakako nije HSLS koji se s HDZ-om svađa zbog toga tko je više »kokošario« nakon 15. svibnja. Jedini sigurni partner SDP-a – ali ne za rušenje HDZ-a s vlasti - je IDS. U Istri su uspješno podijelili vlast u Puli, te u županijskoj skupštini. Ivan Jakovčić ističe da su sa SDP-om u čvrstom savezu, no njegova suradnja s HDZ-om je sve bolja. Ukratko, Račan za svoj akcijski plan »gem-set-meč« nema dovoljno igrača, ali ni loptica. Niti je rejting SDP-a dovoljno velik da izazove Sanadera, niti mu u tome može pomoći neki jaki partner. Odluka da idu u dugačke pripreme i zatim na solo meč, jedina je koju je mogao donijeti u ovom trenutku.