Novi list: 23. 06. 2005.

Revizija Tuđmana

Piše: Branko Mijić

Uvodeći u izravni TV prijenos obilježavanja Dana antifašističke borbe iz šume Brezovica kraj Siska danas prvog hrvatskog antifašistu Vladimira Šeksa, domoljubni je glas Branka Uvodića izrekao nevjerojatnu skarednost, zbog koje bi još jučer pregrizao svoj jezik.

Naime, vrli je glasnogovornik überhrvatstva, najavljujući skup posvećen ostarjelim partizanima, bio prisiljen priznati nešto, za njega i svitu koju predstavlja, nezamislivo: da je 22. lipnja 1941. godine ustanak počeo u tadašnjoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, UMJETNOJ TVOREVINI nacističkog režima! Tako je nekadašnji Tuđmanov ispovijedni hagiograf s malih ekrana bio prisiljen javno obznaniti tihi revizionizam bespuća poviestne zbiljnosti svoga učitelja i uzora. Jer, pušući u valove nacionalističkog tsunamija kako bi došao na vlast, dr. Franjo Tuđman je, u svojoj reinterpretaciji učiteljice života, tvrdio da je tzv. NDH prije svega bila izraz vjekovne težnje hrvatskog naroda za državotvornošću. Štoviše, upravo je prvi hrvatski predsjednik glancajući taj mit i amnestirajući Pavelića, koji je po mnogo čemu nadmašio svoje uzore Hitlera i Mussolinija, zastupao tezu o »svehrvatskom pomirenju« što bi se imalo ostvariti zajedničkom grobnicom partizana i ustaša u Jasenovcu!

Miješanje kostiju krvnika i žrtava, poraženih i pobjednika, bila je jedna od »originalnijih« ideja povjesničara i državnika Franje Tuđmana kako bi se zatrlo ono što bi svakome onome koji pretendira biti historiografom trebalo biti svetinjom: istina. Kao da se mrtvi mogu miriti, kao da to nije misija onih, iskrenih, poštenih i umnih, njihovih živih nasljednika.

Nažalost, »ispravak krivog navoda« s dalekovidnice stigao je prekasno, baš kao i Šeksova recitacija o »Hrvatskoj, kolijevci europskog antifašizma«, izdeklamiranoj nakon desetljeća i pol držanja fige u džepu. Da je namjernim prešućivanjem zasluga antifašizma i otvorenim koketiranjem s neoustaškim tendencijama u Hrvatskoj započetim Tuđmanovom vladavinom, počinjena nemjerljiva šteta, svjedoče i grafiti koji su dočekali kolonu starih partizana u njihovom tradicionalnom pohodu na Tuhobić ideala svoje mladosti, za koje se nisu libili žrtvovati niti svoje živote. Jer, poruke »Partizani zločinci« garnirane s velikim U vješalima i natpisima NDH, kao i umobolno povezivanje četnika s onima koji su s pravom slavili svoj blagdan, nije tek nečiji hir, niti slučajna posljedica bez svog ishitrenog uzora.

Uzrok tog vandalizma leži upravo u onima koji su veličali umjetnički dojam ustaštva da bi tek sada umanjenicom umjetne tvorevine nazivali stvarni zločin te tvornice smrti. Za koju su bili spremni još jučer prisegnuti da nije mrtvačnica Jasenovac već pozornica »Male Floramy«.