Vjesnik: 24. 06. 2005.

Obračun s lažima

Neka Vuco razmisli što bi bilo kada bi njega na silu netko izbacio iz njegove župe i zatim zatražio da se složi s takvim nasiljem i otimačinom

DOBROSLAV PARAGA

Iznenađuje da inače dobro obaviješteni gospodin Luka Vuco pojma nema o uništavajućem udaru protiv temeljnih postulata parlamentarne demokracije i višestranačja nelegalnim udarom na Hrvatsku stranku prava pod mojim vodstvom u ljeto 1993.

U vrijeme mojih progona, uhićenja, suđenja, ubojstava mojih najbližih suradnika... nikada se nije oglasio ni jednom jedinom prosvjednom riječju jer se s time očigledno slagao, ali sada se iznenada oglašava kao odvjetnik Ante Đapića (»Obračun sa sobom«, Vjesnik, Stajališta, 2. lipnja), kojem svi odvjetnici svijeta ne mogu pomoći da s vremenom pretvori nešto što je od početka bilo nasilje i nepravda – pravdu.

Vlada Nikice Valentića izdala je 1. lipnja 1993. službenu izjavu u kojoj je pozvala Đapića da izvrši puč protiv legalnog vodstva HSP-a, no kada mu to nije uspjelo jer je 90 posto stranačkih članova i dužnosnika stajalo uz mene, ondašnji ministar uprave a današnji pučki pravobranitelj Jurica Malčić jednostavno je potezom pera smijenio mene i legalno stranačko vodstvo te stranku prepisao na sazivača ilegalnog sabora u Kutini, Antu Đapića.

Dotični to niti prema kojem pravnom temelju nije mogao legalno provesti jer nije bio stranačkim statutom ovlaštena osoba za sazivanje niti HSP-ova predsjedništva a kamoli izvanrednog stranačkog sabora.

Svakome je dopušteno mijenjati sebe i svoja uvjerenja, ali ne pritom ukrasti i zadržati parlamentarnu političku stranku kao svoje privatno vlasništvo, što je nedvojbeno u slučaju Đapića i HSP-a. Neka Vuco razmisli što bi bilo kada bi njega netko na silu izbacio iz njegove župe ili stana u Kaštelima, odnosno oduzeo mu svećeničku službu, a zatim od njega tražio da se složi s takvim nasiljem i otimačinom.

Đapić je toliko osramotio ime i djelovanje HSP-a da su novinari proteklih tjedana uzeli Đapića i HSP kao sinonim za političku prostituciju u povodu sklapanja poslijeizbornih koalicija. Gospodina bi Vucu trebalo frustrirati bezakonje i nepravda, ali nakon tog njegovog javljanja nije vjerojatno da mu je uopće pravi motiv pisanja raskrinkavanje nepravdi i bezakonja u našoj državi.

Nije mu potrebno samozavaravati se malim brojem birača na izborima za moju stranku jer mora znati – premda ne želi – da mi je režim, oduzimanjem aktivne legitimacije HSP-a, punih dvanaest godina oduzeo pravo javnog nastupa i političkog djelovanja u elektroničkim medijima »jer da nisam predsjednik parlamentarne stranke, pa mediji nisu dužni pratiti aktivnosti moje stranke«.

Napokon, cijela stvar u vezi s HSP-om i dalje je pod Upravnim sudom, a odnedavno i pred međunarodnim tijelima pa i sudovima, mjerodavnima za takve slučajeve. Još je rano gospodinu Vuci za zlurado podmetanje tvrdnjom da bi mi se jednako dogodilo da sam i na HSP-ovu čelu.

Ne samo da sam HSP stvorio i obnovio s najbližim suradnicima nego sam ga i doveo kao treću političku stranku u Hrvatski sabor 1992., dok je Đapić ne samo bio nego i ostao satelit svake vlasti, gdje je ovih dana ponovno našao pribježište. Utakmica za to čiji je HSP još nije gotova.

Autor je predsjednik HSP-a 1861.