Novi list: 27. 06. 2005.

Čarobnjaci iz Oza

Piše: Branko Mijić

Autocesta Zagreb – Split otvorena je uz državničku i medijsku pompu, hvalospjeve i euforiju koja se ne pamti još od doba svečanog rezanja crvenih vrpci najvećih monumenata radnog naroda.

S pravom, jer njome ne samo da je u glavnim crtama realizirana jedna diktatom politike Beograda naprasno prekinuta vizija razvoja Hrvatske sedamdesetih godina prošlog stoljeća, već i stoga što su do danas izgrađene prometnice najveći, ako ne i jedini, relevantni mirnodopski uspjeh nakon Domovinskog rata. Ceste su vidljive i opipljive, korist od njih u praksi je znatno veća od ostvarenja emocionalnog sna o povezivanju sjeverne i južne Hrvatske, što jučer razgaljeni politički govornici, od predsjednika države do gradonačelnika, nisu propustili istaknuti. Naravno, lijepo zvuči jednadžba ZG 380 ST kojom bi do skora jednodnevno putovanje s kontinenta do Mediterana bilo skraćeno na nevjerojatnih tri sata. Osim međusobnog približavanja i turističkog profita suvremena prometna infrastruktura još nas je više približila Europi i njezinim standardima kojima težimo. Za naše prilike posebno je impresivna brzina i efikasnost kojom je posljednja dionica od Dugopolja do Splita završena u rekordnih tri godine.

Tako danas nitko autocesti ne gleda u zube, nitko ne postavlja pitanja je li novac u nju mogao biti korisnije uložen u poticanje zamrle privrede i njezin rast, odnosno hoće li nas omča golemog inozemnog zaduživanja doći glave. Malo tko se osvrće i na stravične gužve dan uoči otvaranja kada je 80 tisuća ljudi na tropskoj vrućini satima moralo čekati u 15 kilometara dugoj koloni kod naplatnih kućica Bosiljevo. Kao da se nitko pametan nije mogao sjetiti i »počastiti« prvi ovogodišnji značajniji konvoj turista besplatnom vožnjom i ubilježiti marketinški plus, a ne izazvati kaos i gnjev iscrpljenih i dehidriranih ljudi.

U tom prenapuhanom purgersko-splitskom sljubljivanju i bratimljenju Jelačić placa i Rive najvećim »rogonjama« osjetili su se Riječani. Jer, dok na Markovom trgu budu stolovali Sanader, Kalmeta i prometni prodalmatinski lobi, koji je već najavio nastavak autoceste do Ploča i most prema Pelješcu, male su ili nikakve šanse da se ubrza izgradnja punog profila autoceste Rijeka – Zagreb, kao i južnog traka sve zagušenije riječke zaobilaznice. Tom su nimalo uvijenom primjedbom aktualnoj vlasti riječki gradonačelnik Vojko Obersnel i župan Zlatko Komadina stali na žulj HDZ-ovim predstavnicima na svečanoj akademiji u povodu Dana državnosti u Guvernerovoj palači.

Očigledno, put u bolju budućnost nije popločan samo asfaltom, već sposobnim ljudima i dobrim namjerama. Jedna cesta, pa makar bila i od žute opeke, nije dovoljna da Hrvatsku vrati na pravi put koji vodi do Smaragdnog grada i potpunog ostvarenja naših snova.