Slobodna Dalmacija: 05. 07. 2005.

AMBICIJE - KAMO SMJERA MILAN BANDIĆ, ZAGREBAČKI ŠERIF S "ENERGIJOM LAVA I KOMUNIKACIJSKOM VJEŠTINOM LISICE"

Populist cilja na Pantovčak

NAJJAČI Unatoč kritici Željke Antunović (da "SDP u nekim gradovima nastupa kao desna populistička stranka") i Ivice Račana (da je riječ o "političaru s natruhama populizma"), Bandić ne mijenja taktiku. Gazi naprijed, računajući da će za koju godinu "biti u službi" ne samo Zagrepčana nego svih građana Hrvatske

Piše: Marina KARLOVIĆ-SABOLIĆ

Ako populizam znači podilaziti građanima, biti s njima u svakodnevnom kontaktu i zajedničkim snagama graditi bolji Zagreb, onda sam ja najveći populist na svijetu, ponosno je, ispraćajući staru i uz taktove Miroslava Škore, dočekujući novu godinu na glavnom zagrebačkom trgu 2004., priznao tadašnji dogradonačelnik za društvene djelatnosti Milan Bandić.

Godinu i pol dana kasnije, u jeku žustre unutarstranačke rasprave o desnim skretanjima SDP-a, Račanova zamjenica Željka Antunović prošloga je tjedna u izjavi za "Slobodnu Dalmaciju" kao puno veću opasnost od "izdaje lijevih načela" okarakterizirala činjenicu što "SDP u nekim gradovima nastupa kao desna populistička stranka koja vlastitoj popularnosti pretpostavlja dosljedno poštovanje zakona". Iako nikoga izrijekom nije imenovala, viđeniji socijaldemokrati odmah su iz konteksta dešifrirali Bandićevo ime.

Bandićev stranka u SDP-u

Nekoliko dana kasnije sam predsjednik stranke Ivica Račan progovorio je o novom-starom zagrebačkom gradonačelniku kao političaru s "natruhama populizma". Komentirajući Bandićevo obećanje Ljubi Ćesiću Rojsu u finalu "Piramide" da će mu darovati karton flaširanog vina s likom Ante Gotovine, ali i darivanje novopečenog splitskoga gradonačelnika Zvonimira Puljića - za kojeg bi svi SDP-ovci potpisali tvrtnju da im je oteo vlast u Splitu - šestinskim škrlakom (šeširom) i lajbekom (prslukom), Račan je ustvrdio da se radi o natruhama populističke politike.

- S njom se doduše dobivaju izbori, ali to nije moj stil - dodao je Račan, razočaravši dobar dio svojih stranačkih kolega koji su očekivali njegovu oštriju reakciju na posljednje Bandićeve istupe. Oni drže da čovjek koji se hvali da se tijekom svojeg mandata rukovao sa svakim trećim Zagrepčaninom, ali koji u četiri godine nije uspio izgraditi niti jedan novi dječji vrtić ili školu, nije osoba koja bi trebala postati stranački uzor. Neki njegovi gorljiviji stranački protivnici drže da se on nije smio niti naći na čelu stranačke liste jer je, kako tvrde, "šerifovski" upravljao Zagrebom četiri godine, formirao ogranizaciju stranačkih poslušnika koji sa socijaldemokracijom i nemaju pretjerane veze i već se dulje vrijeme ponašaju kao stranka u stranci, izvrdavao zakon gdje god je stigao, a gdje ga je on, kao u slučaju Zagrepčanka, sputao, napao njegove provoditelje suce, blokirao POS samo zato što "njegovi ljudi" nisu imali kontrolu nad ovim projektom, kumu namjestio posao uređenja skijališta na Sljemenu, fiktivno se razveo od supruge da bi po povoljnijoj cijeni kupio društveni stan...

- Bandić je nedvojbeno populist koji odstupa od stila SDP-a. On je lišen bilo kakve velike ideologije, a njegov rad temelji se na obećanjima i neposrednom kontaktu kao temeljima za mobilizaciju biračkog tijela. On, slikovito rečeno, posjeduje energiju lava i komunikacijske vještine lisice - portret je Milana Bandića koji je za "Slobodnu Dalmaciju" izradio politolog dr. Anđelko Milardović, autor knjige "Populizam, desni radikalizam i globalna demokracija". U političkoj teoriji populizam je pojava koja nije pozitivna prema demokraciji. Ona predstavlja pritisak na institucije demokratskog sustava, i to na način da jedan njezin tip može postati i temelj za antisistemsko ponašanje.

Retorika prema potrebi

Bandić ne robuje antisistemskim, antikorporacijskim ili antidemokratskim odrednicama populizma. To su i razlozi zbog kojeg se istoga dana može pojaviti u Kozari Boku, bespravno izgrađenom zagrebačkom predgrađu naseljenom bosanskim Hrvatima, i govoriti o administraciji koja ne poznaje patnje malog čovjeka, i na Trgu bana Jelačića. On svakome građaninu priča priču koju on najviše voli čuti.

- Kada je u Kozari Boku, Bandić se ponaša kao u predmodernizacijskom ili čak protumodernizacijskom drštvu. Kada je na Jelačić placu, on njeguje tradiciju modernističkog i postmodernističkog društva - analizira voditelj Centra za politološka istraživanja.

Zagrebački gradonačelnik, smatra dr. Milardović, iako atipičan SDP-ovac, drži desno krilo stranke koje je, prema njegovu uvjerenju, Račanu i te kako potrebno.

- SDP se i nakon ove izvještajne konvencije pozicionirao prema centru i lijevom centru, a Račan je javno odbio gurnuti stranku ulijevo i naći se na pozicijama SRP-a. No, unatoč tome teško mu je, kao političaru koji, za razliku od Bandića, nikada nije gajio direktnu komunikaciju s masom, mobilizirati birače na desnom centru, pa se ne odriče Bandićevih usuga jer je svjestan da je upravo on za njih idealan mamac - drži dr. Milardović, napominjući da bi bez njega SDP-ova pobjeda u Zagrebu bila i te kako upitna. Da nema njega, Račan bi trebao izmisliti Antonija Banderasa da mu na čelu stranačke liste donese pobjedu u glavnom hrvatskom gradu - zaključuje on.

Mesićev nasljednik

Znakovito je što bi ovaj Bandićev mandat mogao proći ne toliko u analiziranju njegova lika i djela, koliko u projiciranju njegovih daljnjih ambicija. Posljednjeg tjedna dio SDP-ovaca je uvjeren da će se stranački "zločesti dečko", nakon trijumfa u Zagrebu, upustiti u utrku za predsjednika Republike. Prijateljstvo s aktualnim Predsjednikom seže dotle da se bolji poznavatelji prilika na Pantovčaku ne bi začudili ako Mesić upravo njega javno promovira u svojeg nasljednika. Pusta obećanja, za razliku od Zagreba, nitko neće pamtiti jer ih predsjednik nema ovlasti provesti. Idealno za Milana Bandića, zar ne?

U društvu Berlusconija, Haidera, Bossija...

Austrijski radikal Jorg Haider, francuski ekstremist Jean-Marie Le Pen, rafinirani nacionalist Silvio Berlusconi, regionalist Umberto Bossi, ruski kvaziliberal Vladimir Žirinovski, Benitova unuka Alessandra Mussolini i nekadašnji argentinski vlastodržac Juan Peron neke su od perjanica bjelosvjetskog populizma. Da ne bude zabune, i lijevi spektar političke scene vrvio je populistima zadojenima cezarističkim tipom vladavine, od kubanskog diktatora Fidela Castra do sjevernokorejskog faraona Kim Il Sunga.

Eksplozija Bandićeva populizma

- legalizacija bespravne gradnje

- kupnja "Sljemena"

- dovršetak Dinamova stadiona

- obnova zapuštenog Medvedgrada

- gradnja podzemne željeznice