Novi list: 07. 07. 2005.

Glavašev bećarac

Piše: Branko Mijić

Tamburaški orkestar Branimira Glavaša sve je brojniji u Saboru nakon što je još jedna uzdanica Ive Sanadera u njegovom obračunu s Ivićem Pašalićem, Virovitičanin Mato Štimac, potpisao pristupnicu slavonskom gubernatoru.

Prevarili su se oni u zagrebačkoj Središnjici koji su mislili da će se Glavaš nakon uspjeha na lokalnim izborima zadovoljiti podjelom vlasti s Đapićevim HSP-om u Osijeku i tamošnjoj županiji. Iako se Sanader upeo uvjeravati kako odlazak trojice bećara iz njegovih klupa ne znači nikakav raskol u stranci, već eliminaciju onih koji ne mogu prihvatiti »moderni HDZ«, sve je izvjesnije da saborska matematika oko saborske većine muči premijera učestalo poput najgore zubobolje. I kada plombira akutne rupe svoje vlasti, partnere koje ne može disciplinirati stranačkom stegom, prije svih umirovljenike i SDSS-ovce, prekomjernim i nerealnim obećanjima, zaboli ga na drugoj strani. Tamo gdje potencijalnom buntovniku Đuri Brodarcu injekcijom mora izmisliti sinekuru savjetnika predsjednika Vlade za razminiranje, kako ne bi aktivirao zastupnički mandat i krenuo Glavaševim oporbenim stranputicama.

Sada ostaje bez još jednog zuba, Štimca, koji je još donedavno bio sjekutić njegove unutarstranačke prevlasti. Premijer će čeljust morati konsolidirati najkasnije do izglasavanja rebalansa proračuna kako bi mogao zagristi u taj zahtjevan kolač, odnosno da mu se ne bi rasula paradentozom načeta vlast. Sanader je Glavaša podcijenio, a ovaj uporno napada svog suparnika tamo gdje je najklimaviji. Kao da su na Trgu žrtava fašizma zaboravili na što je sve bio spreman, i što je učinio, uoči i na sudbonosnom kongresu HDZ-a kako bi po svaku cijenu Pašalić izgubio izbore.

Takvog lava spremnog na sve ne smije se pustiti bez kontrole, pogotovo nakon nedavnog »čačkanja« po njegovom zdravstvenom kartonu iz psihijatrijske bolnice u Vukovaru (koji je Glavaš svojedobno »inicirao« ne bi li u sudskom sporu dobio odštetu za duševne boli od pojedinih novinara), a koji je uz malu pomoć njegovih nekadašnjih prijatelja završio u novinama. U svojim političkim ambicijama Branimir Glavaš je uvijek bio hiperaktivan, pa čak i onda kada se trebalo suprotstaviti neupitnom autoritetu Franje Tuđmana. Jedino je nakon sraza s prvim hrvatskim predsjednikom nakratko zašutio, ali samo zato što je to bio dio kompromisa na koji je i sam Tuđman morao pristati ne bi li se riješio Glavaševog svraba.

Prelazak Mate Štimca u njegove redove mali je korak za osnivanje udruge Hrvatski demokratski sabor Slavonije i Baranje, ali veliki za Branimira Glavaša. Dok se on smijulji i mirno spava, Ivo Sanader se stalno trza i pita: tko mi je sljedeći otpadnik?