Novi list: 08. 07. 2005.

London gori

Piše: Branko Mijić

Dok je još slavio svoje domaćinstvo Olimpijskih igara 2012. godine, London nije ni slutio da će se probuditi u dnevnoj »noćnoj mori«.

Serija eksplozija u središtu desetmilijunske metropole, u prometnim žilama kucavicama, podzemnoj željeznici, »tubeu«, i crvenim autobusima na kat, popularnim »double-deckerima«, koji su se od meta turističkih fotoaparata pretvorili u cilj terorističkih fanatika, gađala je u srce britanskog imperijalnog ponosa. »Target« je nepogrešivo izabran, kao i »timing« napada. Nakon svega, a da se prve brojke o mrtvima i stradalima mogu samo multiplicirati protokom vremena svjedoči agencijska opaska kako tamošnje »bolnice neće primati nikoga osim hitnih slučajeva«, vjerojatno Pariz, New York, Moskva i ostali sportski protukandidati ne žale što olimpijski plamen (vjerojatno) neće na njihovim ulicama potpaliti (najvjerojatnije) Al-Quaidin ubilački fitilj.

Ovo je prvi sustavni militaristički napad na jednu europsku prijestolnicu nakon Madrida, u kojemu je prije 16 mjeseci poginula 191 osoba, a više od 1.500 ih je ozlijeđeno. Nakon njujorškog »crnog rujna«, španjolskog »crnog ožujka« London je dobio svoj »crni srpanj«, a ostatak zapadnog svijeta nedoumicu koji će kalendarski mjesec nekoga od njih zaviti u crno.

Do sada viđeno, opsadno stanje, kaos i pomutnja, blokirano središte grada, izlazak vojske na ulice, podsjetilo je na paniku i neizvjesnost koja je vladala svibnja četrdesete prošlog stoljeća kada se vodila »bitka za Britaniju«. No, za razliku od tih dana kada je London bukvalno gorio pod tonama bombi Hitlerove i Göringove avijacije, kada je njihova premoć u zraku prijetila iskrcavanjem i pokoravanjem Otoka, što nikome u novijoj povijesti nije uspjelo, rat koji je sada nametnut, potpuna je zagonetka. Koliko god strahote Drugog svjetskog rata bile grozomorne, koliko god su i tada civilne žrtve bile najbrojnije, iz današnje perspektivne moglo bi se reći da se makar znalo od kuda opasnost prijeti i leti. Suvremeni terorizam praktički je nepredvidljiv, teško ga je prevenirati i osujetiti, pogotovo kada su vjerski i ini fanatici spremni i vlastita tijela pretvoriti u bombe, ne birajući niti vrijeme, niti mjesto niti žrtve svojih akcija.

– Autobus se rasparao poput konzerve sardina, tijela posvuda, svjedočio je za BBC jedan od očevidaca jučerašnjeg pokolja.

Djeca, žene, starci, njihovi sunarodnjaci, pripadnici iste vjere – ništa nije sveto kada se vodi rat u kojem nema pobjednika i u kojem će na kraju svi biti poraženi.

Tim ishodom, nažalost, zadovoljni mogu biti jedino George Bush i Osama bin Laden, koji će u napadu na London, svaki na svoj način, pronaći dodatne motive za daljnji nastavak svoje smrtonosne misije.

Do posljednjeg daha.