Novi list: 11. 07. 2005.

Jordan umjesto Jordana

Piše: Branko Mijić

Uz svo dužno poštovanje prema onima koji su pošteno i časno odradili svoj radni vijek, i, uz još veći naklon za mađioničarske trikove kojima velika većina njih preživljava svoju treću dob jednomjesečnom »crkavicom«, tzv. mirovinom, niti u »Alici u zemlji čudesa« ne može se dogoditi da egzistira stranka umirovljenika, koja, štoviše, predlaže »gospodarski program koji bi trebao osigurati jači uzlet zemlje«!

Još je nečuvenije da premijer Sanader, prema tvrdnjama čelnika HSU-a Vladimira Jordana, ozbiljno razmatra njihovu, (polu)lenjinističku »petoljetku«: kolhozi plus elektrifikacija. Naravno, ni penzići više ne vjeruju u svrhu nečeg tako složenog, kao što je industrijalizacija. Uistinu, za hrvatski Sabor neće biti ništa blasfemičnog ako bude raspravljao o »zadrugama i elektranama za spas Hrvatske«, baš kao što su zastupnici koje plaćamo iz državnog proračuna, razmatrali i stupidnije tvrdnje od toga da se »june ne može uzgojiti za dva mjeseca«.

Ni u primisli ne želeći trpati u isti koš sve umirovljenike, sve glasače i članove HSU-a, koji je postigao zavidne rezultate na izborima, Jordanov »gospodarski program« – jajca, sira i krumpira – mogu »popušiti« još samo oni njegovi pristalice s uznapredovalim Alzheimerom. No, vrhuška HSU-a ne spada u bazu tih »šutljivih ljudi« već u »umirovljeničku buržoaziju«, u kojoj su kolaboracijom s aktualnom vlašću pojedinci priskrbili naknade za svoja članstva u nadzornim odborima državnih tvrtki, od 3.200 do 7.320 kuna. Ako HSU dublira Vladu u jednom od njezinih osnovnih poslova, kao što bi to gospodarstvo trebalo biti, što bi trebali raditi Sanader, Polančec, Vukelić i ostali? Dobivati »ministarsku penziju« za nečinjenje i neizvršavanje svojih osnovnih radnih obaveza?

Jordan se, prije svega, »cjenka« sa Sanaderom oko povrata umirovljeničkog duga, koji je nastao još 1998. godine, a za koje još jedan »legalist« Davorko Vidović, bivši Račanov ministar, koji je imao pune četiri godine da o njemu razmišlja, tvrdi kako »ne postoji«, te da ga je »izmislio« HDZ kako bi dobio izbore! Dotični gospodin koji je svojedobno javno priznao kako »priča s biljkama«, vjerojatno češće nego li s umirovljenicima, »zaboravlja« na odluku Ustavnog suda iz 1998. godine. A njome svaki umirovljenik koji ima, ili je imao pravo na povrat duga, dakle i njegovi nasljednici, postaje u pravnom smislu vjerovnik a država dužnik. I bilo bi tako da upravo HSU nije pristao da se umirovljenicima oduzme dio njihovog obeštećenja, izabravši podilaženje svojim »koalicijskim partnerima«, umjesto časnog odlaska u opoziciju.

Preživjelim umirovljenicima ove države u zaštiti njihovih prava, ne treba nikakav Vladimir već, eventualno, prebogati businessman, bivši košarkaš Michael Jordan. On uistinu zna zakucati!