Vjesnik: 11. 07. 2005.

Na papiru je (gotovo) sve u redu

KREŠIMIR FIJAČKO

Kao i dosad, lideri G8 ni ovaj put nisu imali previše problema s formuliranjem svečanih obećanja o tome što su sve najbogatiji i najrazvijeniji spremni učiniti za ostatak svijeta. No, za razliku od svojih ranijih summita, s kojih je ostalo tužno svjedočanstvo uglavnom neispunjenih obećanja, ovaj put oni žele ostaviti naglašeni dojam da - misle ozbiljno, i da će njihove velike riječi slijediti i podjednako velika djela.

Napredak koji je ostvaren u Gleneaglesu, u sjeni terorizma, sada je popraćen uvjeravanjima kako je stvaran i ostvarljiv. Africi je oprošteno 50 milijardi dolara duga, dogovorena je znatna financijska pomoć siromašnima i gladnima, dogovoren je čak i financijski paket za razvitak Palestine, a Blair je čak uspio barem nešto izvući od Busha kada je riječ o reagiranju na klimatske promjene. Nedovoljno, jer Bush i dalje ne želi prihvatiti sporazum iz Kyota, ali je barem potpisao zaključak da - čovjek najviše izaziva klimatske promjene. Barem nešto: Rusija će, kako se najavljuje, za svoga predsjedanja G8 problem klimatskih promjena opet staviti na dnevni red, a Japan, koji preuzima predsjedanje G8 2007. godine, zadužen je da na dnevni red stavi provjeru onoga što je ostvareno.

»Barem nešto« pokazat će se, vjerojatno, kao nedovoljno. Doduše, razilazeći se nakon summita, lideri G8 uglavnom su složno govorili o »velikom uspjehu« i »bitnom napretku«, ali jedva se može govoriti o uspjehu kada je riječ o drugoj od dvije velike teme ovog skupa, klimatskim promjenama. Uglavnom zbog Busheva suprotstavljanja Protokolu iz Kyota, summit u Gleneaglesu nije donio nikakve konkretne mjere koje bi eventualno jamčile zaustavljanje klimatskih promjena. To da ih »izaziva čovjek« nije ništa novo, koliko god se Blair sada dičio Bushevim potpisom ispod te teze. Opraštanje dugova Africi i udvostručenje pomoći gladnima, siromašnima i bolesnima na tom nesretnom kontinentu, svakako jest nešto, premda će kritičari reći kako ni to nije dovoljno. Jer, ta povećana pomoć može značiti tek da će u idućim godinama broj ljudi koji umiru zbog siromaštva biti smanjen s 50.000 na 37.000 dnevno. Uoči summita svijet je, kako se to kaže, »zaurlao« na koncertima »Live 8«, da bi onda G8 »samo šapnuo«. No, »premalo« ili »samo šaptom«, pomak je nakon Gleneaglesa ipak neporeciv: Afrika će dobiti više, o klimatskim će se promjenama još govoriti. I, više od svega: ako su svečane riječi iz Gleneaglesa dokaz da su bogati shvatili i ponešto o borbi protiv terorizma ublažavanjem razlika između bogatih i siromašnih, onda je taj pomak svijesti najveći dobitak.