Novi list: 13. 07. 2005.

Račan u »sačekuši«

Piše: Branko Mijić

Odlaskom ministra unutarnjih poslova Marijana Mlinarića Sanader je uveo pravilo da svoju Vladu u pravilnim razmacima, svakih šest mjeseci, vodi u kozmetički salon.

Nakon eliminacije Miomira Žužula i Andrije Hebranga skalpel »liftinga« zasjekao je u još jedno ministarstvo koje ovih 18 mjeseci HDZ-ove vladavine nije funkcioniralo kao što bi trebalo. Naprosto, Mlinarić je fotokopirao Hebrangove kriterije političke podobnosti u kadriranju, te posmicao sve profesionalce koje je bivša vlast postavila na imalo važniju funkciju, što je rezultiralo potpunim kolapsom i neefikasnošću policijske vrhuške. »Plavaca« se u ovoj zemlji danas boje tek sitni dileri, džepari, nasilnici i »individualni kriminalci« koji ne uživaju zaštitu mafijaških bossova, čija sprega s političkom i policijskom elitom nikada nije dokazana iako nikada nije bila bjelodanija.

Ne samo što pravdi nije privedeno niti jedno lice s tjeralice, već se na našim ulicama obračuni podzemlja događaju u najboljoj maniri Al Caponea. Kao da policije nema nigdje, ili je korumpirana, poput čikaške prije dolaska Eliota Nessa. Dokaz tomu jest i nedavno ubojstvo, u klasičnoj »sačekuši«, Dina Pokrovca nakon kojega je premijer Sanader osobno zapovijedio »prvi stupanj« borbe protiv kriminala. I dok istraga i dalje tapka u mjestu, u središtu Zagreba i Zadra izgorjeli su automobili poznatih osoba, »Dinamovog« trenera Josipa Kužea i tajkuna Zvonimira Nižića. Očigledno, počinitelji tih paljevina boje se premijerovih prijetnji i policije kao lanjskog snijega.

Stoga je teško vjerovati da će Mlinarićev nasljednik Ivica Kirin, unatoč svoj svojoj radnoj energiji i htijenju, moći u MUP-u nešto bitnije promijeniti, baš kao što to nije pošlo za rukom niti Polančecu u gospodarstvu. Naprosto, problemi ne leže u jednom čovjeku ili ministarstvu već u zatvorenom sustavu koji su dobro zabrtvili upravo oni kojima odgovara status quo. Pa kada se suština ne mijenja, treba ostaviti utisak da se ipak nešto čini, mijenjajući lica jednog te istog naličja.

Vatrogasna rješenja nikada ništa nisu uspjela pomaknuti s mrtve točke, već su služila tek za prolongiranje ostanka neuspješnih na vlasti. I Sanaderova najnovija »leteća izmjena«, uz otvaranje kladionice hoće li sljedeći šestomjesečnjak biti Rončević, Vukelić ili netko treći, služi tek istom onom cilju koji je patentirao Ivica Račan: bez obzira na cijenu, izdržati mandat do kraja. Sanaderu će, bez obzira na sve teškoće, »kemijanja« i pritiske, kao u »slučaju Štimac« kako bi sačuvao većinu u Saboru, to vjerojatno i poći za rukom.

No i Račan je nešto od njega naučio. I sada mirno drijema u svojoj »sačekuši«, čekajući da lovina bez ispaljenog metka sama legne kada za to dođe vrijeme. Baš kao on 2003.