Vjesnik: 19. 07. 2005.

Legiji i suradnicima po 40 godina

Vuk Drašković izjavio da je zadovoljan maksimalnim kaznama za izvršitelje zločina

BEOGRAD (Od Vjesnikova dopisnika) - Izricanjem presude za ubojstvo Ivana Stambolića i pokušaja ubojstva Vuka Draškovića, srbijanski je specijalni sud u ponedjeljak pokazao da se može oduprijeti svim političkim pritiscima. Suđenje grupi bivših dužnosnika tajne policije bilo je, pravno gledano, relativno jasan slučaj; oni su proglašeni krivima i osuđeni na maksimalne zatvorske kazne.

Prvooptuženi Milorad Ulemek Legija, bivši zapovjednik »Jedinice za specijalne operacije Državne sigurnosti«, kao organizator i njemu potčinjena trojka Dušan Maričić, Nenad Bujošević i Branislav Berček, kao izravni počinioci osuđeni su na po 40 godina zatvora. Leonid Milivojević i Nenad Ilić, kao pomagači osuđeni su na po 15 godina, na koliko je osuđen i bivši šef Državne sigurnosti (DB) Radomir Marković, kao podstrekač, dok je časnik sigurnosti u JSO i kasnije zamjenik šefa DB Milorad Bracanović osuđen na četiri godine zatvora za prikrivanje teškog krivičnog djela. U presudi stoji da su ubojstvo bivšeg predsjednika Predsjedništva Srbije Ivana Stambolića u kolovozu 2000. godine, u elitnoj četvrti Beograda Košutnjaku te pokušaj ubojstva lidera Srpskog pokreta obnove Vuka Draškovića, dva mjeseca ranije u Budvi, djela zločinačkog režima koji je želio eliminirati glavne političke protivnike prije raspisivanja izbora, obezglaviti oporbu i terorom osigurati pokornost građana. Glavni sudac rekao je da su okrivljeni predstavljali samo zlo te da se nada da će u zatvoru imati vremena razmisliti o svom djelu. Zastupnici obrane najavili su žalbu Vrhovnom sudu.

Ministar vanjskih poslova SCG Vuk Drašković izjavio je poslije izricanja presude da je zadovoljan maksimalnim kaznama za izvršitelje zločina, ali da bi Vrhovni sud trebao još jednom razmotriti ulogu bivšeg šefa DB Radomira Markovića i njegovog nalogodavca, »jer je riječ o zločinačkom režimu na čijem je čelu bio Slobodan Milošević, a ne neka bezimena osoba«. Slično su bile intonirane i reakcije drugih lidera tadašnje oporbe.

Srbijanski mediji nisu bili previše zainteresirani za komentare analitičara koji su iznosili sumnje u regularnost dokaza i procesa. Drašković, na čije djelovanje utječe osobna želja da zločinci budu kažnjeni, ocijenio je da je presuda trijumf neovisnog sudstva i kraj mita o srpskim herojima, a zapravo ubojicama kojima je ljudski život podjednako mrzak, bilo da je srpski, hrvatski, bošnjački ili albanski.

Bojan al Pinto-Brkić