Pojam nepovratnog (ireverzibilnog) procesa u ekonomskoj, društvenoj i političkoj teoriji redovito se označava kao put u krizu. U metodici analitičkog postupka pojam se koristi kao način upozorenja, moguće je ustvrditi, čak posljednjeg, nakon čega se, izostankom reakcije, pretpostavlja kako nastupajuće procese više nije moguće zaustaviti, pa niti kontrolirati. Ireverzibilni procesi ozbiljno prijete našoj budućnosti. U prvom redu radi se o demografskom činitelju i (ne)zaposlenosti, dakle o procesima koji se prožimaju i međusobno potiču.

Naime, Hrvatska već gotovo tri desetljeća ulazi u demografsku degresiju, s time što se stopa prirodnog prirasta stanovništva postupno usporava, da bi zadnjih nekoliko godina ta stopa poprimila negativne vrijednosti. Međutim, iako dugoročan, proces demografskog propadanja postao je i dodatno kratkoročno potican fenomenom nezaposlenosti jer stanovništvo bez posla apstinira u odnosu na brak i tako posljedično obara stopu nataliteta. Procesi o kojima je riječ u našem su slučaju dodatno zakonito naglašeni jer se radi o zemlji srednje razvijenosti i visoko urbaniziranoj. Naravno, u razmaku od desetak godina demografska će degresija, ako se procesi budu spontano razvijali, dovesti do daljnjeg smanjenja broja stanovništva i dubokog ekonomskog poremećaja zbog starenja stanovništva i teškoća u pogledu financiranja mirovinskih, zdravstvenih i socijalnih fondova. Drugi proces, koji prijeti negativnom ireverzibilnošću, neravnomjeran je regionalni razvoj Republike Hrvatske. Taj proces rezultira koncentracijom stanovništva prema velikim gradovima i priobalju, što bitno povećava troškovnu strukturu društva, posebice na području infrastruktrure i stanovanja, ugrožava ekološku ravnotežu na brojnim i osjetljivim točkama nacionalnog prostora, te izaziva devastaciju širokih područja, pa čak i regija zemlje, i u konačnici bitno smanjuje stupanj korištenja prirodnih i stvorenih resursa. I treći, i najteži proces negativnog ireverzibilnog trenda naglašen posebice u srednjoročnom razdoblju, odnosi se na poremećaj nastao u gospodarskoj strukturi potican kombinirano, neoliberalnim konceptom gospodarstva, privatizacijom i svojevrsnom političkom indokrinacijom sa središtem u društvenoj promjeni odnosa na putu iz socijalizma u kapitalizam.

Kompenzacija za njezinu eutanaziju vidjela se u konsolidaciji infrastrukture i brzom razvoju tercijarnog sektora, koji je trebao privući inozemne investicije i generirati povratno, razvoj nove industrije visokih tehnoloških performansi. Ništa od očekivanog nije se dogodilo: tercijarni sektor ostao je na klasičnim obilježjima (turizam neprofitabilnog sadržaja, promet i trgovina), dok je industrijski sektor propao, a kao posljedica tih promašaja nastala je nezaposlenost s obilježjima sustavne konstante. Istodobno, stvoreni su enormni vanjski i unutarnji dugovi, koji sami po sebi ireverzibilne negativne trendove dodatno potenciraju. Strategija izlaska iz opisanog stanja našla se pred kvadraturom kruga. Nastavak tercijarizacije vodi progresivnoj deindustrijalizaciji, s već vidljivim posljedicama na unutarnje i vanjske dugove i nezaposlenost, dok reindustrijalizacija traži nove ideje, koncepte i ljude.

Ekonomski teoretici i analitičari, uglavnom inozemne provenijencije, koliko prema lisnici toliko isto i prema idejnoj orijentaciji, odreda nude "reformanske" recepte sadržane u konceptu "rezanja troškova" koji zakonito povećavaju nezaposlenost i potiču socijalnu asimetriju, a da istodobno ne rješavaju probleme zapošljavanja i gospodarskog rasta. Na taj, moguće je reći, idejni stožer veže se politika, koja svoju operativnu ulogu sintetizira takozvanim europskim standardima, koji zapravo predstavljaju inačicu teorije rezanja troškova. Reforme koje iz takvog pristupa onda slijede zajamčeno su neuspješne jer materijalnu stvarnost i društvenu spremnost za promjene vežu uz obrazac padajućeg standarda.

Uputno je stoga upozoriti naše političare kako bez snažnog gospodarskog rasta nije moguće ostvariti željene reforme i kako svaka druga varijanta u pogledu perspektive otvara začarani krug čije posljedice znače poticaj nepovratnim (ireverzibilnim) procesima.