Slobodna Dalmacija: 01. 08. 2005.

Bandić oslobođen od - pameti!

Frenki LAUŠ

Kada je svojedobno mlađahni Ivica Kostelić ustvrdio da je na slalomskom startu bio spreman kao nacistička vojska 1941., sablaznio je domaću (manje) i svjetsku (više) javnost. Ivica se kasnije izvlačio da je to kazao, onako, "više figurativno", ali je naknadnim objavljivanjem izbačenih dijelova iz intervjua (prvotno navodno nisu htjeli mladića javno blamirati) u Nacionalu, postalo jasno kako se kod Kostelića ipak radi i o djelomičnoj ideologijskoj indoktrinaciji.

Milan Bandić, gradonačelnik Grada Zagreba, u subotu je, vraćajući se s novinarima i pročelnicima gradskih ureda sa Sljemena, gledajući građevinske radnike u Palmotićevoj koji su ga pozdravljali, mangupski uzviknuo: "Rad oslobađa." Kada su mu zbunjeni novinari u polušali rekli kako bi ipak trebao paziti što govori u javnosti i pred novinarima, Bandić je nonšalantno dometnuo: "Nacisti nisu bili baš skroz blesavi." Naime, poruka ili izraz "Rad oslobađa" jedan je od najgadnijih povijesnih cinizama, poruka Židovima i ostalim nearijevcima koju su nacisti postavili na ulazu u koncentracijski logor u Auschwitzu. U šeretskom zanosu, Bandić se, eto, poželio javno našaliti tim izrazom, na taj način uzvraćajući pozdrav radnicima koji su mu na plus 36 Celzijevih stupnjeva poželjeli sve najbolje. I umjesto da odmah nakon toga shvati kako je pretjerao i novinarima brže-bolje uputi riječi isprike kako bi donekle ublažio skandal, Bandić je u svojoj nedodirljivosti dodao kako, eto, ni nacisti nisu bili baš skroz blesavi.

Eto, i to smo dočekali. Gradonačelnik Glavnoga grada Republike Hrvatske, javno simpatizira, što bi se reklo, "određene aspekte" nacističke ideologije. Milan Bandić je fanatični radoholičar, 24 sata mu je premalo za ono što naumi obaviti za jedan dan. I moglo bi se reći da se na njega dijelom zbilja može primijeniti parola "Rad oslobađa", ali ne u onom nacističkom smislu u kojem je Židove i ostale nacističke žrtve rad "oslobađao" od - slobode i života. Ne, čini se kako je Bandića dobrim dijelom rad "oslobodio" - pameti. I tako esencijalno "olakšan" za taj nepotrebni ljudski teret, obnaša svoju dužnost gradonačelnika "oslobođen" spona koje čovjeku nameće pamet.

Istovremeno je, međutim, kod Bandića višak radne etike rezultirao manjkom humanističke etike, pa se čini da Bandić postaje, na vrhuncu svoje karijere, i za sada barem na verbalnoj razini, naci-redikul. Bit će zanimljivo vidjeti hoće li i ovaj Bandićev eksces u SDP-u tretirati kao "neslanu šalu" ili će vodstvo SDP-a ipak prvom čovjeku Grada Zagreba pokušati dokazati kako bi bio red da se takozvanoj demokratskoj javnosti, da ne govorimo o žrtvama holokausta, javno ispriča zbog svog "istupa".