Povijesna istina važnija je od tonova koji ovih dana dolaze iz Srbije. Srbi u Hrvatskoj, manipulirani iz Beograda, ustali su protiv svoje domovine i od balvan-revolucije do izravnog napada na hrvatske gradove, uz pomoć bivše JNA i četničkih dobrovoljaca, počinili strašne zločine. Hrvatska je veličanstvenom akcijom »Oluja« oslobodila svoj teritorij i nikad nitko Srbe nije tjerao da napuste Hrvatsku, što su opet učinili na nagovor Beograda. Svoju sudbinu time su stavili pod okrilje sulude velikosrpske ideje. Sada, deset godina nakon oslobođenja Hrvatske, iz Beograda se čuju isti tonovi kao u vrijeme kada je Beograd vukao konce i odlučivao o sudbini tisuća Srba u Hrvatskoj. Iako Miloševića tamo više nema, patrijarh Pavle, Boris Tadić i Vojislav Koštunica, gotovo na istoj valnoj duljini, govore o »hrvatskom organiziranom zločinu«, da bi Koštunica dodao »kakav još nije viđen«.

Međunarodna zajednica se složila da su srpski zločini u Srebrenici, o kojima Srbija nije do kraja i iskreno progovorila, najstrašniji zločini počinjeni nakon Drugog svjetskog rata, pa je valjda trebalo naći »protutežu« fokusirajući probleme prema Hrvatskoj. Međutim, to je prozirna igra koja više nema i neće dati rezultata. Zato i ne treba previše ni uzbuđivati hrvatsku javnost, koja dobro zna koje su zločine počinili Srbi, pa i oni iz Hrvatske, u ratovima na prostoru bivše Jugoslavije.

Hrvatska je svoju slobodu izborila, u krvi i uz velike žrtve, i to neće i ne smiju zaboraviti generacije koje dolaze. Hrvati imaju i dovoljno snage suočiti se i sa zločinima u vlastitim redovima, kojih je također bilo. Srbe sve to tek očekuje. A suočiti se s vlastitom prošlošću, a pogotovo s pogreškama u njoj, za Srbe će biti težak put. Nama ostaje ponos, posebice stoga što smo imali snage, unatoč svim ranama koje su u narodu ostale, okrenuti se izazovima budućnosti.

To znači da Hrvatska neće zaboraviti prošlost, ali će misliti na budućnosti, suradnju sa svima u regiji, pa tako i sa Srbijom. Inicijative za poboljšanje odnosa Zagreba i Beograda često su dolazile i dolaze s naše strane, jer Hrvatska sve više postaje most između Bruxellesa i jugoistoka Europe. Dobar primjer za susjede, pa tako i za Srbiju. Povijest se ionako ne može falsificirati, uza sve Tadićeve i Koštuničine izjave. Sada međutim treba naći model za budućnost.