Vjesnik: 08. 08. 2005.
Mešetarima 400.000 eura u danu
Djevojka uvjerava Talijane da bi ih u hrvatskim mjenjačnicama »odrali«. A ti stranci pojma nemaju da u Hrvatskoj za jedan euro mogu dobiti bitno više
PASJAK/STAROD – »CAMBIO valute. Kune i Croate«, piše na jumbo plakatu na jednoj kući u Sloveniji, 200 metara prije graničnog prijelaza s Hrvatskom Starod/Pasjak. Malo dalje dva kontejnera, u jednom mjenjačnica, u drugom toalet, a ispred njih gomila stranih turista. Tečaj: za jedan euro dobiva se sedam kuna. Stranci mijenjaju po 100, 200, pa i više eura jer vjeruju da je na toj posljednjoj crti Europske unije tečaj povoljniji nego u dva kilometra udaljenoj Hrvatskoj, u koju Unija još nije stigla.
Neki od stranaca zadovoljni su tečajem jer su po takvom već kupili nešto kuna i kod kuće - u Italiji, Francuskoj, čak i Skandinaviji. Kroz prozorčić kontejnera-mjenjačnice ¸djevojka glasno uvjerava neke Talijane kako im je to dobar poslovni potez, jer bi ih u hrvatskim mjenjačnicama »odrali«. Ti stranci pojma nemaju da u Hrvatskoj za jedan euro mogu dobiti više, odnosno između 7,15 i 7,30 kuna. Očito, malo znaju o Hrvatskoj, a ponajmanje o mogućem trenutnom tečaju eura prema kuni u našoj zemlji. Preko graničnog prijelaza Pasjak u Hrvatsku je prošle subote ušlo 45.000 stranaca. Neka je samo deset posto njih promijenilo u Italiji i Sloveniji po 100 eura, to je samo u jednom danu 400.000 eura manje u hrvatskim mjenjačnicama, a Talijanima i Slovencima pak lijepa zarada.
U srpnju je u Primorsko-goranskoj županiji boravilo gotovo 560.000 stranaca i ako je samo deset posto njih promijenilo novac u Italiji, Sloveniji ili Mađarskoj, to znači da je 5,5 milijuna eura manje stiglo u hrvatske mjenjačnice.
Talijani, Slovenci i Mađari očito su vrlo poduzetni kad je u pitanju i hrvatski turizam pa ne gledaju samo frustrirano kolone stranaca koji njihovim prometnicama hrle ka hrvatskom moru, već ih na tom putu »presreću« nudeći im kune po »povoljnom« tečaju.
Slovenski i mađarski mešetari devizama uglavnom se opskrbljuju kunama preko svojih zagrebačkih, odnosno riječkih veza. Uz kune, tim je slovenskim »bankarima« posebno zanimljivo kupovati od hrvatskih mjenjačnica i bosanske konvertibilne marke. Naime, u Sloveniji živi i radi velik broj Bosanaca koji često odlaze u zavičaj, a neke slovenski poslodavci čak ih i isplaćuju u konvertibilnim markama. U hrvatskim mjenjačnicama KM otkupljuju za 3,6 kuna, a prodaju za 3,8 kuna i pritom odlično zarade. U Hrvatskoj ima prilične količine KM jer je to nerijetko i sredstvo plaćanja u ilegalnoj trgovini. Vlasnici mjenjačnica na Kvarneru i Istri žale se da stranci uglavnom mijenjaju onoliko eura ili druge strane valute koliko im je potrebno za kupnju razglednica i poštanskih marki, a sve ostalo uglavnom plaćaju kreditnim karticama.
U mjenjačnicama svjedoče i apsurdnim situacijama da stranci pri odlasku iz Hrvatske traže da im se nepotrošenih 5,70 kuna promijeni u eure, i to po što povoljnijem tečaju.
Po svemu sudeći, naši su susjedi itekako spremni zaraditi na hrvatskom turizmu. Ne samo što tisuće stranaca desetljećima na crno iznajmljuje svoje kuće i apartmane na hrvatskoj obali desetljećima, već i uvelike na svojim granicama i prometnicama dočekuju strane turiste agresivno im nudeći da odmor provedu kod njih ili da barem »povoljno« kupe kune.
To je i upozorenje da hrvatska turistička propaganda treba biti agresivnija i ponuditi više korisnih informacija, a manje opisa lijepih krajolika i mora. Jer, itekako je važno da turisti pri dolasku u Hrvatsku, među ostalim, znaju kako upravo ovdje najpovoljnije mogu eure promijeniti u kune, a ne da to čine na nekoj cesti kroz Sloveniju.
Damir Herceg