Glas Istre: 18. 08. 2005.
Sanaderov Sunčani Hvar
Zna li uopće Sanader što mu radi Vlada, jer ispada da premijer spašava državu od vlastite Vlade i suradnika, komentirao je Ivica Račan kopernikanski obrat oko opatijskih Liburnia riviera hotela.
Predsjednik SDP-a posljednji je koji bi danas trebao dijeliti »packe« kada je privatizacija turističkih objekata u pitanju. Upravo je on ostao zapamćen kao premijer čija je Vlada 23. siječnja 2003. godine donijela odluku o prodaji 62,3 posto dionica Sunčanoga Hvara slovenskim Termama Čatež, da bi nakon pobune lokalnog stanovništva i prijetnje Tomčićevog HSS-a o napuštanju koalicije ubrzo podvio rep i poništio vla
stitu odluku. Račan je tako kompromitirao Hrvatsku u svijetu jer je prvobitna odluka donesena nakon međunarodnog natječaja, ustuknuvši ne toliko pred gospodarskim argumentima koliko zbog »emocionalnih, tradicijskih, kulturoloških i političkih razloga«, kao što je to tada formulirao HSS-ov potpredsjednik Vlade dr. Ante Simonić. Drugim riječima, Slovenci su proglašeni nepodobnima za vlasnike hrvatskih hotela iako su članovi Europske unije kojoj i mi težimo!Sanader, doduše, nema peterostranačku Vladu, ali njegov HSS i glavni oponent je potpredsjednik za gospodarstvo Damir Polančec, koji posao s Ostojom i Eltzom i dalje smatra odličnim, dok premijer traži povlačenje prvobitne odluke! Sanader neće dopustiti dodatnu destabilizaciju svoje Vlade pozivajući Polančec
a na odgovornost, pa će »ceh« platiti predsjednik Hrvatskoga fonda za privatizaciju Damir Ostović i još pokoji birokrat. Baš kao što je zbog »određenih propusta« oko Sunčanoga Hvara Račan razriješio svih pet članova Upravnog odbora Fonda - Slavka Linića, Pave Župan Rusković, Matu Crkvenca, Ljubu Jurčića i Božidara Pankretića, ali su ti isti ostali ministri i članovi Vlade!Oba su slučaja pokazala da svaka prodaja dioničkih društava i nagodba iza zatvorenih vrata Vladinih kabineta kao zamjena za burzu vodi do nesagledivih posljedica i po gospodarstvo i po ugled države. Bivšim, sadašnjim i budućim ministrima valjalo bi pojasniti da nisu oni ti koji trebaju voditi poslovanje pojedinih poduzeća, već da je njihova uloga stvarati uvjete za gospodarski rast. Ako ne
tko ne zna upravljati od države povjerenom mu imovinom, treba mijenjati menadžment, a ne darovati vlasništvo. Ovakve post festum reakcije mogle bi imati i ozbiljnih pravnih reperkusija i uvesti državu u dugogodišnje iscrpljujuće sudske sporove s neizvjesnim ishodom.Od Račana do Sanadera ništa se nije promijenilo, nitko tu nije »čistih ruku«, nitko se istinski nije uhvatio u koštac s tajkunskom pljačkaškom privatizacijom i korupcijom. Vidi se to i iz donacija pojedinih holdinga mnogim političkim strankama, ne iz ljubavi, već iz interesa.
Dok god je tako, imat ćemo nesposobnu vlast i još goru oporbu.
Branko MIJIĆ