Glas Istre: 21. 08. 2005.

KREŠIMIR SEVER, PREDSJEDNIK NEZAVISNIH SINDIKATA HRVATSKE

Prijeti drastičan pad standarda

Struja je već poskupjela, proizvođači su prenapregnuli rezerve i nemaju prostora za amortizaciju rasta cijena goriva. Uz to rastu i troškovi transporta roba, poskupjet će prijevoz putnika, poskupjet će i hrana, grijanje, čeka nas i redovito jesensko poskupljenje odjeće i obuće. Uistinu, ne znam što neće poskupjeti

Najnovije poskupljenje naftnih derivata i ukidanje poticajnih mjera za zapošljavanje dvije su teme našeg razgovora s predsjednikom Nezavisnih hrvatskih sindikata i bivšim predsjednikom Gospodarsko-socijalnog vijeća Krešimirom Severom. I u jednoj i u drugoj stvari Sever vidi loš znak za hrvatskog čovjeka. Ove godine, smatra sindikalist, čeka nas teška jesen i još teža zima.

- Benzin je opet poskupio: 98-ica je probila cijenu od osam kuna, a ni 95-ica nije daleko. Mislite li da je Vlada morala reagirati smanjenjem trošarina?

- Još lani smo upozoravali da bi se Vlada na to trebala pripremati. Moram priznati da smo se potajno nadali da se Vlada time ozbiljnije bavi, ali nije se tako pokazalo. Nije logično da se cijeli svijet priprema na porast cijena nafte, a da mi fatalistički čekamo što će se dogoditi i na koncu velimo: kako bude u svijetu, tako će i kod nas. Vlada je za ovu situaciju morala imati izrađene programe i spremiti rješenja, ali to se nije dogodilo. Unutar Ine sada se ništa ne može napraviti, tamo je gazda MOL te ne postoji puno manevarskog prostora, ali činjenica je da dvije trećine od litre goriva idu u državnu blagajnu, što kroz PDV, što kroz trošarine, što kroz naknade za ceste i autoceste. Prema tome, država kroz te tri stavke može korigirati cijene goriva. Činjenica da je cijena goriva formirana tako da se na osnovnu cijenu dodaje trošarina, naknada za ceste, a onda na to sve i PDV. Dakle, država porez zaračunava i na ono što ide državi. Zapravo nam dvaput naplaćuju: prvi put kroz trošarinu i naknadu, a zatim kroz PDV.

- Kakve će biti posljedice rasta cijena goriva?

- Posljedica bi mogle biti puno gore nego što priznaju država i ekonomski analitičari. Struja je, naime, već poskupjela, proizvođači su prenapregnuli svoje rezerve i nemaju prostora za amortizaciju rasta cijena goriva. Uz to rastu i troškovi transporta roba, poskupjet će prijevoz putnika, poskupjet će i hrana, grijanje, čeka nas i redovito jesensko poskupljenje odjeće i obuće. Uistinu, ne znam što neće poskupjeti.

- Znači li to da će tijekom mandata Sanaderove Vlade drastično pasti životni standard?

- Bojim se da je tako, premda premijer najavljuje rast životnog standarda. Čini mi se da su njegove najave neutemeljene, jer pad standarda uvjetovan je objektivnim okolnostima, prije svega povećanjem cijene goriva i niza drugih roba. Uz to, u Hrvatskoj nije bilo značajnijeg rasta u gospodarstvu ni povećanog zapošljavanja. Bez obzira na to što statistike pokazuju rast izvoza i industrijske proizvodnje, pokazuje se da mi padamo u konkurentnosti u odnosu na sve druge zemlje i činjenica je da živimo sve lošije. Glavni grad Zagreb na ljestvici najskupljih gradova ide samo prema vrhu: lani je 59., a ove godine je 48. – to je jedini trend gdje idemo gore.

- Spomenuli ste da se nezaposlenost nije povećala. Napominjemo da je Vlada ukinula postojeće poticajne mjere za zapošljavanje ne nadomjestivši ih novima.

- Da, apsolutno je nelogično bilo ukidati postojeće mjere dok se nisu donijele nove. Činjenica je da nam je ministar financija na GSV-u rekao da te mjere nisu polučile rezultate koji su se očekivali te obećao da će biti osmišljene bolje poticajne mjere. S tim se potpuno slažemo, ali nismo očekivali da će netko nešto ukidati, a da nije ponudio nešto novo, drugačije i bolje. Te mjere, koliko god su bile problematične u nekim dijelovima, ipak su davale nekakve rezultate. Poslodavci ih jesu zloupotrebljavali, ali su se počeli više zapošljavati stariji radnici, što se nije moglo očekivati, jer bilo je uobičajeno da stariji duže čekaju na burzi. Pojavu zloporaba poticajnih mjera trebalo je riješiti doradama, a mjere je trebalo pustiti da funkcioniraju jer su se ljudi zahvaljujući njima zapošljavali. Ako na kraju nekog razdoblja možemo govoriti o desecima tisuća ljudi koji su se zaposlili uz pomoć poticajnih mjera, iako su one bile slabe i neučinkovite, više je nego da se nije dogodilo ništa. Pa logika vam nalaže da ne ukidate stare poticajne mjere dok ih niste spremni nadomjestiti novima. To se nije smjelo napraviti.

- Mislite li da je Vlada mjere ukinula da bi uštedjela novac?

- Ne vidim drugi razlog. To je vrlo vjerojatno točno.

- Hoće li uz postojeću politiku premijer uspjeti pokrenuti Hrvatsku?

- Bojim se da neće. Mislim da bi se više trebao baviti situacijom u zemlji; bili su previše zauzeti nastojanjima da dobijemo datum početka pregovora s EU-om, a premalo se radilo na poticanju zapošljavanja, gospodarstva... Niz reformi koje su nam trebale nije napravljen. Jedine koje su napravljene bile su one koje idu nauštrb radničkih i socijalnih prava. Vlada bi morala imati projekt razvoja, koji dosad nije ponudila. Političari na vlasti tako se mijenjaju i ne rade ništa; mijenjaju se samo predizborni slogani, a Hrvatska ide u pogrešnom pravcu.

Ladislav TOMIČIĆ