Hoće li hrvatska Vlada, nakon slučaja Liburnia, poništiti i prodaju Promala, transportne jedinice TLM-a, zagrebačkoj ispostavi slovenskog Viator-Vektora? Iako se ta dva slučaja ne daju usporediti, gotovo su svi prijevoznici — prosvjednici okupljeni u subotu pred TLM-om — povlačili paralele govoreći o "obmanutoj Vladi i premijeru", "rasprodaji hrvatskih resursa strancima u bescjenje", priželjkujući svakako da prozvani Sanader, "kojem korumpirani pojedinci rade iza leđa", presudi kao u slučaju Liburnia.

Ivo Knezović, predsjednik strukovne grupacije prijevoznika pri splitsko-dalmatinskom HGK, jedan od organizatora velikog prosvjeda s više od sto tegljača koji su u subotu prodefilirali Šibenikom, izvijestio je novinare kako je Damir Polančec, potpredsjednik Vlade za gospodarstvo, nakon što se prošlog četvrtka sastao s prijevoznicima i prozivanom Upravom TLM-a, zatražio rok od sedam dana u kojem će Vlada pomno proučiti sve faze privatizacije Promala, od raspisivanja natječaja pa do potpisa ugovora, kako bi se utvrdilo je li sve obavljeno po zakonu i razriješile sumnje i optužbe prijevoznika da je Uprava TLM-a od početka favorizirala ponudu Viator-Vektora pred zajedničkom ponudom dviju hrvatskih tvrtki — splitskog Salonašpeda Ivice Leskura i TIP-a iz Rogoznice Predraga Bulata. Odgovor politike o slučaju Promal, koji je tako postao jednom od glavnih hrvatskih privatizacijskih tema, trebao bi, dakle, biti poznat do kraja idućeg tjedna.

Iako prijevoznici i njihove udruge stalno ističu kako je knjigovodstvena cijena Promala oko 13, a tržišna oko 25 milijuna kuna, temeljeći to na vrijednosti nekretnina, 21.065 metara četvornih terena te 8,5 tisuća "kvadrata" hala u poslovnoj zoni TLM-a, što je osnova za tezu o "mutnim igrama" Uprave TLM-a, taj je dio priče o privatizaciji Promala još i najmanje sporan. Naime, tek natječaj pokazuje stvarnu, tržišnu vrijednost onog što se nudi na prodaju, pa je tako Viator ponudio 1,65 milijuna kuna, a Bulat i Leskur još i manje — milijun kuna, od čega su se, uzgred, ostali hrvatski prijavoznici isto tako ogradili ocjenjujući i tu cijenu sramotnom.

S Promalom je, što svi iz svojih razloga zaboravljaju, trebalo preuzeti i 58 radnika, jamčiti im plaće i sva prava iz kolektivnog ugovora najmanje godinu dana, kako je prvotno stajalo u natječajnoj dokumentaciji. A kako je riječ o proizvodnom centru koji je u prvih šest mjeseci ove godine ukrcao tri milijuna kuna gubitaka, što je desetak posto ukupnih gubitaka TLM-a, a da uopće ne sudjeluje u "core" biznisu šibenskog aluminijaša, potpuno je razumljiva namjera Uprave TLM-a da se privatizacijom riješi "balasta".

Najsporniji dio čitave ove priče zapravo je pravo na ekskluzivni transport svih roba iz TLM-a i u njega u iduće tri godine, te pravo prednosti uz jednake uvjete na još dvije godine nakon isteka trogodišnjeg razdoblja. U javnom natječaju za prodaju OJ-a Transporti uistinu, na što hrvatski prijevoznici i upozoravaju, nije stajalo da se uz Promal prodaje i posao s TLM-om, koji godišnje vrijedi 2500 kamionskih tura ili 5,5 milijuna eura, što i jest najvažniji dio "imovine" koji Promal novom kupcu donosi u "dotu". Tek je u natječajnoj dokumentaciji stajalo da će se s kupcem Promala sklopiti ugovor na godinu dana, i to s pravom prednosti uz jednake uvjete. No kako su natječajnu dokumentaciju otkupile samo one tvrtke koje su se javile na natječaj, prijevoznici dobivaju dobar temelj za žalbu da su takvim raspisivanjem natječaja dovedeni u zabludu i izbačeni iz igre, te da su oni koji su se javili na natječaj raspolagali "insajderskim", njima nedostupnim informacijama.

I ne samo to, nego je upravo ta odredba iz natječajne dokumentacije poslužila kao temelj na kojem je u kasnijim dogovorima s Viatorom, čija je ponuda i na temelju ekspertize stručnog tima TLM-a ocijenjena nedvojbeno boljom, slovenski ponuđač dobio ekskluzivu jer je zauzvrat pristao jamčiti preuzetim radnicima Promala da ih neće otpustiti u iduće tri godine. A ta je odredba iz kupoprodajnog ugovora popraćena i vrlo čvrstim instrumentima osiguranja jer je Uprava TLM-a, što je njezin predsjednik Ivan Koštan posebno istaknuo, došla u posjed protestirane mjenice koju je izdala prvorazredna europska banka na trogodišnji iznos bruto plaća i svih drugih davanja iz Kolektivnog ugovora za 58 zaposlenih. Tako se na kraju, istina, super osiguralo preuzete radnike, ali se još drastičnije odstupilo od uvjeta prodaje iz javnog natječaja u kojem o tome nije bilo — ni slova.

Jasno je, dakle, da bi hrvatska Vlada ovaj detalj mogla iskoristiti da, iz formalno-pravnih razloga, poništi natječaj o prodaji Promala. U tom slučaju, potpuno je jasno, morala bi otići i Uprava TLM-a, ali kako je ova za sve što je radila imala suglasnost svih u zapovjednom lancu, od Nadzornog odbora kojem je na čelu Petar Tolić, doministar gospodarstva, Hrvatskog fonda za privatizaciju pa do potpredsjednika Vlade Damira Polančeca, jasno je da se "kontrola štete" u tom slučaju ne bi mogla zaustaviti samo na tročlanoj Upravi.

Drugo, posve je jasno da bi takav čin doveo do novog konflikta sa sjevernim susjedima jer je, prema Bulatovim tvrdnjama, upravo Tolić na sastanku u Vladi navodno rekao da bi na "poništenje ugovora Slovenci reagirali zabranom prolaza kroz Sloveniju svim hrvatskim kamionima"(?!), ali i doveo do potpunog kolapsa privatizacije u Hrvatskoj. Jučer Liburnia, danas Promal, sutra županjska Sladorana. A TLM je također raspisao i pozivni natječaj za privatizaciju "srca hrvatskog al-biznisa", prese i valjaonica, u koje je posljednjih nekoliko godina investirano više od 60 milijuna eura, za što je prodaja Promala trebala biti tek uvertira. Sanaderova bi se Vlada našla u istom položaju kao i Račanova nakon Sunčanog Hvara, nakon kojeg je potpuno zamrznuta kompletna hrvatska privatizacija, i nakon koje je i počeo njezin nezaustavljivi pad. S druge strane, već uzdrmana Vlada teško može ignorirati nezadovoljstvo prijevoznika, koji, uznemireni ulaskom slovenskog prijevozničko-špediterskog diva i gubitkom posla, u slučaju negativnog odgovora najavljuju nove, još veće prosvjede i kamionsku blokadu TLM-a i Šibenika već za kraj ovog tjedna...