Vjesnik: 27. 08. 2005.

Najisplativija štednja u američkim dolarima

Ušteđevina prosječnog Hrvata iznosi oko 20.000 kuna

Hrvatski građani u bankama drže ukupno 89,6 milijardi kuna. Od toga na deviznu štednju otpada više od 66,6 milijardi kuna, 13,2 milijardi kuna čini kunska štednja, dok više od 9,8 milijardi kuna predstavlja tzv. depozitni novac, odnosno novac građana na žiro i tekućim računima koji u stvari i ne predstavlja štednju, već je namijenjen pokriću tekućih transakcija.

Ukupni depoziti u bankama iznose inače 127,65 milijardi kuna, što znači da više od 70 posto svih depozita u bankama čini novac građana. Na žalost, ne radi se isključivo o štednji, već i o novcu na tekućim i žiro računima, oročenim depozitima, koji su nerijetko vezani uz podizanje nenamjenskih ili namjenskih kredita. No iz podataka Hrvatske narodne banke i poslovnih banaka ta se razlika ne vidi.

Kunski oročeni i štedni depoziti građana (13,14 milijardi kuna) čine gotovo 54 posto ukupne kunske štednje u bankama koja premašuje 24,4 milijarde kuna (ostatak otpada na depozite poduzeća i države, odnosno jedinica lokalne uprave i samouprave). Devizna štednja (uključujući i depozite) građana u bankama (66,62 milijarde kuna) čine gotovo 85 posto ukupnih deviznih depozita u bankama koji dosežu 78,75 milijardi kuna.

Građani pored toga u stambenim štedionicama imaju uloženo više od 4,6 milijardi kuna. I ti depoziti, budući da se radi o stambenoj štednji, vezani su u pravilu uz već odobrene ili planirane stambene kredite.

Stambene su štedionice, prema podacima Hrvatske narodne banke potkraj svibnja ove godine, građanima odobrile 588,6 milijuna kuna stambenih kredita.

Građani su bankama dužni ukupno 68,2 milijarde kuna, od čega više od 22,5 milijardi kuna čine stambeni krediti. Krediti građanima čine 49 posto svih odobrenih kredita banaka. Pored toga građani raznim štedno-kreditnim zadrugama (ŠKZ) službeno duguju oko 1,5 milijardu kuna, a neslužbeno, procjenjuje se, najmanje trostruko više budući da na sivom tržištu još uvijek postoji velik broj tvrtki i ŠKZ-a u likvidaciji koji kreditiraju građane. Uz to, građani duguju i kartičarskim i trgovačkim kućama još nekoliko milijardi kuna. Imajući sve to u vidu većina građana i dalje radni dan počinje pogledom na tečajnu listu jer su krediti (za automobil, stan, preživljavanje ili refinanciranje dugova) u pravilu vezani uz valutnu klauzulu. U drugi plan dolaze razmišljanja kako oploditi ušteđevinu, ako je uopće imaju.

Oni građani koji raspolažu ušteđevinom (kojih ipak ima i više nego što daju naslutiti gornje brojke) imaju u posljednje vrijeme sve veće mogućnosti ulaganja. Uz klasičnu štednju banke sve češće nude i posebno osmišljene proizvode, koji kombiniraju nekoliko vrsta investicija od klasične štednje do ulaganja u investicijske fondove. Ti su proizvodi tako osmišljeni da građanima osiguravaju zajamčenu kamatu, ne nižu od oročavanja štednje, a potencijalno im nude i mogućnost ostvarivanja većih prinosa investiranjem u fondove.

Uz, u posljednje vrijeme nešto manje popularnu štednju u stambenim štedionicama (realni prinosi i oko 12 posto), sve su popularnija ulaganja u dobrovoljne mirovinske fondove (uloženo 132 milijuna kuna) ili životna osiguranja.

Ipak, Hrvati nisu još predaleko odmakli od klasične štednje. Devize su i dalje najpopularnije, a u tom kontekstu euro i švicarski franak nude relativno najveću sigurnost, a kuna i dolar najveću dobit.

Usporedbe radi, samo na tečajnim razlikama od početka godine na uloženih 1000 eura prosječan štediša je izgubio 270 kuna. Kunska vrijednost uloženih 1000 švicarskih franaka u nepunih osam mjeseci smanjila se za 185 kuna, dok 1000 američkih dolara sada vrijedi 388 kuna više. Povoljnije kamate na štednju u eurima donekle ublažavaju spomenute tečajne razlike, no i banke kamatnim stopama i dalje najviše stimuliraju štednju u kunama.

Višak novca uvijek je poželjno uložiti u nekretnine čija cijena u Hrvatskoj neprekidno raste i vjerojatno će se taj trend nastaviti i dalje. Oni skloniji konzervativnim ulaganjima viškom novca mogu kupovati zlato koje teško gubi vrijednost, dok oni s više živaca mogu investirati u dionice. Ulaganje u najcjenjenije dionice na hrvatskim burzama (one u prvim kotacijama) predstavlja brzo unovčiva ulaganja, no investicija u pojedine dionice manje poznatih i manje transparentnih tvrtki zbog plitkoće hrvatskog tržišta može, krene li po zlu, postati nerješivim problemom.

Zaposleni Hrvat prosječno dužan 30.000 kuna

Prosječni hrvatski građanin dužan je ukupno više od 17.000 kuna, od čega bankama oko 15.500 kuna. Naravno, nisu svi zaduženi, jer svi ni ne rade. No procjenjuje se (budući da službene statistike ne postoje) da svaki kreditno sposoban građanin, uključujući i gotovo 1,1 milijuna umirovljenika, duguje čak 30.000 kuna bankama, stambenim štedionica, kartičarima ili zadrugama. Zaduženost građana je još i veća, ako se tome pridodaju dugovi za komunalne račune i troškove režija.

Darko Markušić