Glas Istre: 29. 08. 2005.

USTAVNI SUD OSAM GODINA BEZ ODGOVORA NA PRIJEDLOG OCJENE USTAVNOSTI PRAVILNIKA O DODJELI DIONICA BEZ NAPLATE

Kuponska privatizacija ide na sud u Strasbourg

Predsjednik Koordinacije udruga polagatelja prava na dionice javnih poduzeća Čedo Ivan Žic tvrdi da je kuponska privatizacija prijevara, jer je vrijednost dionica koje su na listi za privatizaciju dvostruko niža od one koju zakon jamči

ZAGREB - Ekonomski i financijski stručnjak i predsjednik Koordinacije udruga polagatelja prava na dionice javnih poduzeća Čedo Ivan Žic još je 1998. godine podnio Ustavnom sudu prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti Pravilnika o dodjeli dionica bez naplate, odnosno cjelokupnog postupka kuponske privatizacije. Već osam godina uzaludno čeka odgovor. Nakon što se domaći sud oglušio, pravdu za stradalnike rata koji su oštećeni nezakonitom kuponskom privatizacijom Žic će potražiti na strasburškom Sudu za ljudska prava. Smatra da se Ustavni sud nije usudio upustiti u rješavanje njegova prijedloga jer se radi o velikim interesima u koje on zadire. Po njegovom mišljenju za odluku Ustavnog ili strasburškog suda nikada nije kasno i protivi se malodušnom stajalištu dijela javnosti da se zbog proteka vremena više ništa ne može popraviti. Smatra da za saniranje posljedica nezakonitih poslova i ništavih ugovora nikada nije kasno. Uostalom, dodaje i nacionalizirana imovina vraća se nakon pedeset godina.

U prijedlogu za ocjenu ustavnosti Žic je od Ustavnog suda tražio da se ukine, kako tvrdi, sporni Pravilnik o dodjeli dionica i svih pratećih propisa i akata koji se odnose na postupak kuponske privatizacije. Predložio je i da Ustavni sud naloži da se stradalnicima nadoknadi šteta do iznosa na koji imaju pravo po Zakonu o privatizaciji. Tvrdi da je kuponska privatizacija velika prijevara ratnih stradalnika, jer je tržišna vrijednost dionica koje su na listi za kuponsku privatizaciju oko 800 milijuna njemačkih maraka dok im Zakon o privatizaciji jamči pravo da dobiju dvostruko više (1,7 milijardi maraka) u dionicama. Iz tog Zakona, naime, ne proizlazi da bi iznos dodijeljenih dionica stradalnicima trebao ovisiti o kockarskoj sreći ili nesreći ratnih stradalnika. Žic je već tada upozoravao da bi za javnu podjelu dionica većine tvrtki s popisa za kuponsku privatizaciju na zapadnim tržištima kapitala mnogi otišli u zatvor »zbog pokušaja prijevare financijski neobrazovanih građana«.

Ocjenu ustavnosti, tvrdi Žic, nije tražio zato da bi se zaustavio započeti proces dodjele kupona i njihove zamjene za dionice, već da stradalnicima osigura zakonita potraživanja svih stradalnika do iznosa koji im jamči zakon.

Dodjelom dionica stradalnici nisu dobili pravo da budu čimbenici upravljanja hrvatskim gospodarstvom, kako je to pisalo u Zakonu o pretvorbi, već su dobili mrvice s već ispražnjenog stola. Umjesto očekivane dobiti, dobili su samo svojevrsni oblik socijalne pomoći, tvrdi Žic. Umjesto novca i energije potrošene na skup i kompliciran postupak kuponske privatizacije, smatra da je država mogla posegnuti za puno jednostavnijim rješenjem i sama prodati 465 poduzeća koja su ušla u kuponsku privatizaciju, a ostvareni prihod u omjeru koji je predvidio zakon podijeliti stradalnicima.

Bez obzira je li Žicov prijedlog Ustavnom sudu njegovo osobno osebujno promišljanje o učincima kuponske privatizacije ili njeno utemeljeno pravno osporavanje, činjenica je da ga Ustavni sud nije ocijenio.

Gordana GRBIĆ