Novi list: 29. 08. 2005.

Đapićev hod po ivici

Njegov koalicijski partner Branimir Glavaš suočen je sa sumnjama da je sudjelovao u počinjenju ratnih zločina i sad ga šef pravaša mora braniti, a istovremeno održavati dobre odnose sa Sanaderom koji bi Glavaša želio iza rešetaka

Piše: Dražen Ciglenečki

Predsjednik Vlade Ivo Sanader ponovo je zadnjih dana ostavljao dojam čovjeka koji ne zna što bi učinio s vlašću što mu je povjerena. Naravno da je pod izvjesnim pritiskom medija i oporbe, iako su ga neke stranačke kolege preklinjale da to ne čini, odustao i od nagodbe s Ostojom i Eltzom. Sličan korak nazad Sanader je napravio mnogo puta u svojem premijerskom mandatu tako da mu sve to već prelazi u rutinu. No, na ruku mu ide činjenica da u Hrvatskoj ne vrijede kriteriji iz većine demokratskih zemalja tako da Sanader još nije proglašen slabim i neodlučnim liderom već više pametnim političarom koji zna osluškivati javnost.

A razlog da se Sanader i pored nemoći što se širi iz Banskih dvora ne nalazi u posebno teškoj poziciji je i posvemašnja nezahtjevnost biračkog tijela HDZ-a. Premijer može i dalje, makar mu za razliku od Tuđmana Hercegovina na listi prioriteta nije ni na posljednjem mjestu, bez bojazni otići u Široki Brijeg jer zna da će, kao što je to bilo na utakmici prošlog četvrtka, biti dočekan ovacijama. Do parlamentarnih izbora još je, računa Sanader, dvije godine, do tada će se uz Božju pomoć valjda već nešto pozitivno dogoditi u Hrvatskoj i vlast HDZ-a neće doći u pitanje. I to uopće nije nerealan scenarij.

Sve krenulo po zlu

Ni predsjednik SDP-a Ivica Račan nema zašto biti zabrinut. Kad je zaključio da bi se morao malo trgnuti iz letargije jer je ipak on, a ne Radimir Čačić, šef oporbe najavio nekakvu virtualnu jesensku političku ofenzivu, odmah je po inerciji dobio medijski prostor i danas je Račan opet važan čimbenik. Iz njegovog okruženja dolaze informacije da daleko veće povjerenje ima u takozvane nestranačke osobe s kojima namjerava oformiti iduću vladu nego u članove vlastite stranke. Ako je istina da u SDP-u kojem je na čelu ne postoje dovoljno kvalitetni ljudi na koje bi se oslonio u pokušaju povratka na vlast to je, dakako, isključivo Račanova zasluga. Ali članovi SDP-a nisu navikli osporavati svoje vođe i Račan će biti njihov predsjednik dok god to bude želio. Uspio mu come back ili ne.

Na današnjoj političkoj sceni uvjerljivo je najteže Anti Đapiću. Sanader i Račan nisu ni približno u tako velikim poteškoćama kao osječki gradonačelnik i šef HSP-a. Ne zna se samo je li mu teže upravljati Osijekom ili strankom. Đapić je jako htio biti gradonačelnik jednog od najvećih hrvatskih gradova jer bi mu to dalo jednu »državničku« dimenziju koju dosad nije imao. Ali, sve je krenulo po zlu. Njegov koalicijski partner Branimir Glavaš suočen je sa sumnjama da je sudjelovao u počinjenju ratnih zločina i sad ga Đapić mora braniti, a istovremeno održavati dobre odnose sa Sanaderom koji bi Glavaša želio iza rešetaka. Glavaš bi najradije podignuo slavonski ustanak protiv službenog Zagreba što, naravno, Đapiću koji u budućnosti ima velike planove sa Sanaderom nimalo ne odgovara. Glavaš pali, Đapić stišava i tu i tamo podvikne u zaštitu ideala Domovinskog rata, međutim, pitanje je koliko dugo može izdržati u tom hodu po ivici.

Strategija slabija točka nego taktika

I dok se u Osijeku u problemima do grla našao zbog nepovoljnih okolnosti, Đapićeva je krivnja što je HSP postao potpuno neprepoznatljiva stranka čija je trenutačno jedina nedvosmislena poruka – želimo doći na vlast u Hrvatskoj. S bilo kim. Premda je Đapiću sigurno jasno da Račan neće s njim sastavljati iduću vladu, SDP-ovci mu ostavljaju takvu mogućnost samo da bi koristili HSP protiv HDZ-a, lider pravaša i dalje priča o spremnosti i na nacionalni savez sa SDP-om. Možda misli da tako posredno plaši Sanadera, ali premijer dobro zna da će Đapić naposljetku uvijek zakucati na njegova vrata.

Strategija je Đapiću još slabija točka nego taktika. Iskazuje tako, primjerice, rezerve prema Europskoj uniji i zalaže za nekakvo približavanje SAD-u, a u Saboru su zastupnici HSP-a najveći protivnici slanja HV-a izvan zemlje. Tko se tu više može snaći. Pravaško biračko tijelo zbog svih ovih brojnih proturječnosti zbunjenije je možda čak i od glasača HDZ-a.

Ima i HSP svoje čvrsto biračko jezgro, ali ono je na razini pet do šest, a ne 10 do 12 posto o čemu sanja Đapić. HSP-u je rejting porastao zahvaljujući tome što su postali alternativa za dio birača HDZ-a razočaranih svilenom Sanaderovom politikom. Njima nije potreban drugi Sanader ni naklapanja o koaliciji sa SDP-om. Ti novopridošli birači HSP-a nemaju bezuvjetnu lojalnost prema Đapiću i on bi ih lako mogao izgubiti ako nastavi sa sadašnjim čudnovatim lutanjima.