Glas Istre: 05. 09. 2005.

S IZBORNIM ZAKONOM ZA KOJI SE ZALAŽE VESNA PUSIĆ PROFITIRALE BI I MALE STRANKE VELIKOG UCJENJIVAČKOG KAPACITETA

Vesna Pusić bi u Sabor Rojsa, Jamba i Mikšića

Iznenađujuće je da znanstvenica-političarka uopće izlazi s nečim tako neozbiljnim, čak štetnim prijedlogom da se država podijeli na 150 izbornih jedinica u kojima bi se birao po jedan saborski zastupnik

Skupljajući nakon posljednjih parlamentarnih izbora većinu, predsjednik HDZ-a Ivo Sanader nije imao previše mogućnosti. S obzirom na to da ga je HSS odbio, Europska unija stavila veto na kombinacije s HSP-om, a HSLS i DC osvojili samo tri saborska mandata, Sanader je bio osuđen na neobičnu raznorodnu koaliciju koju prije izbora nije imao ni u primislima. Danas tako Sanaderovoj Vladi u Saboru formalnu potporu daju i HSU, SDSS, Furio Radin, Ivo Lončar, društvo koje bi inače iznimno teško bilo okupiti i na običnom ručku. Toliko, naime, toga imaju zajedničkog.

Svima je Sanader morao nešto obećati u zamjenu za njihov glas u parlamentu na što ga oni, naravno, konstantno podsjećaju. Neki mu pritom prijete i uskraćivanjem podrške. To natezanje s često histeričnim partnerima potaknulo je ljude u HDZ da počnu razmišljati o promjeni izbornog zakona kako bi budućoj Vladi osigurali veću stabilnost. Temeljna je ideja smanjivanje broja parlamentarnih stranaka što će se vjerojatno pokušati postići pretvaranjem cijele Hrvatske u jednu izbornu jedinicu i zabranom predizbornih koalicija. Iako nije zajamčeno da bi se na ovaj način odmah sredilo stanje na stranačkoj sceni, to bi svakako bio korak u dobrom pravcu.

U većini stranaka, međutim, misle drukčije. Ipak, u svojem se osporavanju spomenutih promjena ističe predsjednica HNS-a Vesna Pusić koja je znanstvenu karijeru prekinula kako bi se bavila politikom. Ona ne samo da se ne slaže s tim da Hrvatska bude jedna jedinica, već predlaže da se umjesto na sadašnjih deset, država podijeli na 150 izbornih jedinica u kojima bi se birao po jedan saborski zastupnik. Načelno, njezino obrazloženje drži vodu, jer dobro zvuči da bi tako građani došli u priliku da se opredjeljuju za ljude koje poznaju, čime bi se osigurao njihov veći utjecaj na politiku. No, Hrvatska nije Velika Britanija u kojoj se parlamentarci tradicionalno biraju u jednomandatnim izbornim okruzima. Nije teško pretpostaviti u što bi se kod nas izrodio ovakav izborni eksperiment. U skladu s prevladavajućim ocjenama da su više-manje sve stranke iskompromitirane i da zato politiku treba prepustiti neovisnim, navodno poštenim pojedincima koji će bolje skrbiti o narodnim interesima, mjesta u Saboru u idućem bi mandatu zauzelo dosta baš takvih, stranački neopterećenih osoba. Nakon što su se afirmirali na predsjedničkim i lokalnim izborima, neovisni kandidati na velika bi vrata vjerojatno ušli i u parlament. U njemu više ne bi bio samo Lončar i nekolicina predstavnika nacionalnih manjina koji nisu članovi stranaka, već bi zastupnici vrlo lako mogli postati i Boris Mikšić, Stipe Gambrić Jambo, Ljubo Ćesić Rojs, Tatjana Holjevac, Željko Jerkov i brojni drugi još neotkriveni neovisni talenti. Branimir Glavaš sa svojom slavonskom ekipom sigurno je unutra. S izbornim zakonom za koji se zalaže Vesna Pusić profitirale bi i male stranke velikog ucjenjivačkog kapaciteta. Našle bi već one u svojim redovima makar jednog čovjeka sposobnog za izbornu pobjedu. Primjerice HČSP-ovac Luka Podrug bio bi izgledni saborski zastupnik. Kakav bi to bio Sabor! A tek Vlada. Ima li uopće u Hrvatskoj političara koji bi uspio sastaviti kabinet na osnovi ovakvog materijala i odraditi barem pola mandata?

Pregovori o pristupanju EU-u počet će kad-tad i onda slijedi razdoblje bolnog prilagođavanja cjelokupnog hrvatskog društva standardima te asocijacije. U uvjetima potpuno rascjepkanog parlamenta i Vlade koja počiva na iznimno heterogenoj većini, to je gotovo neizvediva zadaća. Kako bi se Sanader, Račan ili Čačić dogovorili o bilo čemu s gomilom neovisnih zastupnika od kojih bi ovisio opstanak njihove Vlade? Premda stoji činjenica da su neovisni narodni predstavnici dosad pokazali da su potkupljivi jednako kao i stranački ljudi, ako ne i više.

Naravno, HNS je preslab i taj prijedlog izbornog zakona neće biti usvojen. Ali, iznenađujuće je da znanstvenica-političarka Vesna Pusić uopće izlazi s nečim tako neozbiljnim, čak štetnim. Hrvatskoj je definitivno potrebna Vlada koja će imati snažno uporište u Saboru, tako da premijer neće morati veći dio svog vremena trošiti na umirivanje brojnih koalicijskih partnera. Bilo bi jako dobro da za dvije godine u parlamentu ne bude više od četiri do pet stranaka. Hrvatska ne bi bila nimalo oštećena ako iz Sabora trajno ispadne polovica stranaka koja je sada u njemu zastupljena, a još bi manja šteta bila ako neovisni ne prodru u parlament.