Slobodna Dalmacija: 09. 09. 2005.

ZORISLAV ANTUN PETROVIĆ, PREDSJEDNIK TRANSPARENCY INTERNATIONALA

Mutan izbor savjetnika za privatizaciju Ine

ZAGREB - Natječaj za izbor savjetnika za drugu fazu privatizacije Ine izazvao je podosta kontroverzi u javnosti, pogotovo s obzirom na transparentnost. Zorislav Antun Petrović, predsjednik Transparency Internationala, tvrdi kako "natječaj nije bio otvoren, već su po nekom, nikom poznatom kriteriju, izabrane samo neke investicijske banke koje su pozvane na natječaj".

"Koji je to kriterij bio? Sigurno ima još regionalno i svjetski važnih banaka. A i zašto konzultant mora biti neka velika svjetska banka kojoj će naše banke biti šegrti? Sam izbor konzultanta i njihove koncepcije će i te kako odrediti dalji tijek i ishod privatizacije Ine, pa bi javnost mogla znati na osnovi kojih kriterija se odlučuje", ističe Petrović.

Dodaje kako sama činjenica da se već u medijima pisalo o postojanju jakih lobiranja ukazuje da kriteriji odlučivanja nisu dovoljno jasni i transparentni. "To znači da država u stvari i nema jasno definirane ciljeve koji se žele postići ovom privatizacijom, osim punjenja proračunskih rupa. Ako je tako, onda lobiranja i netransparentno odlučivanje o savjetniku koji će manje-više zapečatiti način prodaje, zasigurno nisu najbolje rješenje.

Za početak, trebalo bi javno reći što okvirno predlažu kandidati za financijske savjetnike i koliku naknadu traže", decidiran je predsjednik TI-ja.

On načelno pohvaljuje ideju s IPO-om (prvo izlistavanje na burzi), ali bi se država pritom trebala kloniti zakulisnih igara i nejasnih principa odlučivanja. Ako se već ide na IPO, bilo bi pametnije izići na hrvatsko tržište s ciljem da građani i mirovinski fondovi dobiju priliku za kupnju dionica Ine.

Najskuplja varijanta IPO-a, koja će sigurno najviše koštati u pogledu naknade savjetnicima i koja će Inu dati u njihove ruke, a samim tim tko zna kojem vlasniku (možda čak MOL-u, samo što će premiju za tu transakciju izvući financijski savjetnici, a ne porezni obveznici), jest američki način IPO-a koji pruža i najviše mogućnosti za malverzacije. On uključuje naknadu od 6-7 posto vrijednosti transakcije, te slobodno odlučivanje underwritera (banke nositelja IPO-a) o tome kome će se dionice prodati, te donekle o cijeni dionice. Na takve uvjete pristaju tvrtke kojima je nužan pristup investicijskim bankarima, što Ina i MOL kao velike svjetske kompanije ne trebaju. Na primjer, Google je nedavno zaobišao taj princip i napravio IPO aukcijom, što je standard u Izraelu", zaključuje Petrović.

Frenki LAUŠIĆ