Slobodna Dalmacija: 12. 09. 2005.

EKSKLUZIVNO: SLOBODNA U POSJEDU PISMA BIVŠEG ŠEFA POA-e OSUMNJIČENOG ZA NEOVLAŠTENO PRISLUŠKIVANJE

FRANJO TUREK: OSTOJIĆEVU OBRADU TRAŽIO JE SANADER!

Turek tvrdi da su "mjere tajnog prikupljanja podataka nad Rankom Ostojićem predložene nakon osobnog zahtjeva predsjednika Vlade", a dobivanje te političke privole bio je i cilj famozne "multimedijske prezentacije"

Turek se osvrće i na članove Vijeća za nadzor tajnih službi i Odbora za nacionalnu sigurnost, za koje tvrdi da ne mogu utvrđivati njegov profesionalni odnos i onda tvrditi da je radio neprofesionalno "jer za to niste stručni, a to vam nije ni zakonska ovlast"

Piše: Vuk ĐURIČIĆ

Tijekom trajanja prezentacije o radu POA-e, a na traženje premijera Ive Sanadera, upućen je prijedlog Vrhovnom sudu za "mjere tajnog prikupljanja podataka za Ranka Ostojića, nakon čega je Vrhovni sud izdao nalog, a što je razvidno iz dokumenata POA-e".

To, među ostalim, tvrdi bivši šef SZUP-a i POA-e Franjo Turek u pismu koje je nedavno, nekoliko dana prije nastavka istrage koja se protiv njega vodi na zagrebačkome Županijskom sudu zbog toga što ga tužiteljstvo sumnjiči za neovlašteno snimanje i prisluškivanje, odaslao predsjedniku Hrvatskog sabora Vladimiru Šeksu i predsjedniku saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Ivanu Jarnjaku, ali i još nekim dužnosnicima.

Zlorabljena služba

Turek uvodno navodi da je bio prisiljen reagirati zbog sadržaja dokumenata Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost: "Zaključci o radu POA-e u vezi s predstavkom skupine novinara" i "Zaključci Radne skupine Odbora o radu POA-e u vezi s predstavkom skupine novinara", te zbog članka koji je objavljen pod naslovom "Franjo Turek krivotvorio 25 dosjea novinara i tvrdi da su nastali za vrijeme HDZ-a" (Jutarnji list, 10. svibnja 2005.) u kojemu se "novinarka poziva na zaključke Vijeća".

U "Zaključcima" ima, tvrdi Turek, niz netočnih tvrdnji, političke pristranosti, neobjektivnosti, nepoštovanja zakonskih odredbi, a "samim tim što postoji mogućnost da su pojedinci ili više njih iz različitih državnih tijela nesavjesno obavljali ili zlorabili svoju službu, nalazim za potrebito da reagiram kako bih zaštitio svoja temeljna ljudska prava, ali i radi utvrđivanja stvarne i objektivne istine u konkretnim slučajevima".

Što se tiče "Zaključaka o radu POA-e u vezi s predstavkom skupine novinara", Turek tvrdi da je učinjen niz propusta te da su neke činjenice pogrešno utvrđene. "Nevjerojatno je da tijela zakonodavne vlasti donose zaključke o nekoj osobi, da tu osobu o tim zaključcima ne informiraju. Ako ne iz formalno-pravnih razloga, onda barem iz pristojnosti."

U Zaključcima se, navodi dalje Turek, govori da je tvorac prezentacije "idejno i sadržajno bivši ravnatelj F. Turek", što je s aspekta utvrđivanja zakonitosti rada POA-e, što je i jedina zakonska ovlast Vijeća (za civilni nadzor tajnih službi, op. V. Đ.) i Odbora, irelevantno, premda je politički profitabilno jer se na taj način određuje "naše žrtveno janje", ali se onda stvari ne dovode do kraja. "Točno je, ja sam ’idejni i sadržajni tvorac’ prezentacije. Pa kakav bi ja bio ravatelj", pita se Turek, "koji treba državni vrh informirati o važnim pitanjima nacionalne sigurnosti, a da nemam za to ideju ili da pak ne znam njezin sadržaj."

Akcija nakon presumpcija

U prezentaciji, tvrdi Turek, nema nijedne činjenice koja je lažna ili izmišljena, u njoj su sve činjenice koje je prikupila POA zakonitim djelovanjem. Uz prezentaciju se, pojašnjava Turek, vezuju dva dokumenta: jedan je "multimedijska prezentacija" (digitalni format), a drugi je "papirnata" Informacija na 19 stranica koja je radna verzija napravljena nakon prikazane multimedijske prezentacije, a koja, tvrdi Turek, nikad nije izišla iz POA-e jer on kao ravnatelj nije bio zadovoljan njezinim sadržajem. Tvrdi da on nije pisao Informaciju, nego djelatnik analitike. Što se pak tiče multimedijske prezentacije, o njoj su, uz njega, jedino pozvani da govore predsjednik RH, predsjednik Vlade i ministri koji su je slušali i gledali.

Što se tiče sadržaja prezentacije, Turek navodi da su u njoj iznesene hipoteze, radne teze i presumpcije koje su "poslužile za zavođenje operativne akcije (koja je vođena nepunih mjesec dana), te su kao takve tijekom godine dana provođenja akcije trebale biti potvrđene ili odbačene, što je uobičajena pojava u svim sigurnosnim službama svijeta.

Tako je, kao radna hipoteza, postavljen i naslov: ’Obavještajno-medijske manipulacije s ciljem diskreditacije RH’, što ne znači da bi takav naslov i ostao nakon godinu dana provođenja akcije." Cilj multimedijske prezentacije, tvrdi Turek, bio je da državni vrh informira o radu POA-e, te da se, zbog složenosti operacije, dobije "politička privola što je i postignuto jer je upravo na zahtjev predsjednika Vlade (tijekom prezentacije) za Ranka Ostojića upućen prijedlog Vrhovnom sudu za mjere tajnog prikupljanja podataka, nakon čega je Vrhovni sud izdao nalog (ovo je razvidno iz dokumenata POA-e)".

Kršenje ljudskih prava

Ako je POA djelovala sukladno Zakonu i Pravilniku o načinu sigurnosnog djelovanja, a Turek tvrdi da jest, onda bivšem šefu POA-e nije jasno kako je moglo doći do "bezrazložnog kršenja ljudskih prava". Što se pak tiče novinara navedenih u multimedijskoj prezentaciji, Turek tvrdi da su oni tamo "stavljeni da bi se pokazala medijska pozicioniranost, prije svega Ranka Ostojića, i na taj način njegova mogućnost da u medije plasira informacije ili dezinformacije".

Turek se osvrće na zaključak pod brojem 4. Radne skupine (Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, op. V.Đ.) iz kojeg je "očito da se nije vodilo računa o činjenicama". U tom se zaključku tvrdi da je u operativnoj akciji "Indikator" utvrđen nedostatak suradnje i neusklađenosti "postupanja POA-e i posebnog operativnog tima MUP-a... što je bila posljedica osobnog animoziteta i nepovjerenja bivšeg ravnatelja POA-e g. Tureka prema... bivšem ravnatelju policije g. Ranku Ostojiću... Takav neprofesionalan i neodgovoran odnos nanio je štetu ugledu sigurnosnih službi i ciljevima koji su postavljeni pred njih."

Turek tvrdi da navedeno nije točno zbog toga jer "Ranko Ostojić i Franjo Turek u sklopu OA ’Indikator’ nisu ni mogli surađivati jer je Ranko Ostojić razriješen dužnosti početkom siječnja 2004. godine, a OA ’Indikator’ je zavedena polovicom veljače 2004. godine".

Što se tiče bivšeg ravnatelja policije Ranka Ostojića, Turek u pismu navodi da je "Ostojić postao predmet interesa POA-e zbog činjenice da je u medije plasirao informacije (s oznakom ’tajnosti’) i širio dezinformacije o čemu su u mandatu Vlade Ivice Račana bili obaviješteni potpredsjednik Vlade Goran Granić, glavni državni odvjetnik Mladen Bajić, predstojnik Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost Ladislav Pivčević, te predsjednik RH Stjepan Mesić.

Nadalje, nakon što je razriješen s dužnosti, nikoga unutar MUP-a nije upoznao o radu ’tima’, odnio je svu dokumentaciju i nastavio kontaktirati sigurnosno zanimljive strance."

Nestručni i Odbor i Vijeće

"Kad već govorite o ’neodgovornom i neprofesionalnom odnosu’, zašto onda niste", pita Turek članove Radne skupine, "akceptirali jasno utvrđene činjenice da je kriminalistička obrada nad Rankom Ostojićem utvrdila da je protuzakonito prisvojio iznos od milijun i sto tisuća kuna ili pak zašto niste uzeli u obzir analizu rada famoznog ’tima’ koja je napravljena od strane MUP-a i gdje jasno stoji da taj ’tim’ nije napravio ništa, već da se radi o najobičnijoj farsi Ranka Ostojića".

U nastavku pisma Turek ponavlja da su "mjere tajnog prikupljanja podataka nad Rankom Ostojićem predložene nakon osobnog zahtjeva predsjednika Vlade", te navodi da on osobno nije imao nikakav animozitet prema Ranku Ostojiću, već isključivo profesionalni odnos kakav jedan "pripadnik sigurnosnih službi treba imati prema osobama koje odaju državne tajne i djeluju izvan zakonskog i profesionalnog okvira".

Turek se osvrće i na članove Vijeća i Odbora, za koje tvrdi da ne mogu utvrđivati njegov profesionalni odnos i onda tvrditi da je radio neprofesionalno "jer za to niste stručni, a to vam nije ni zakonska ovlast. Vaša jedina ovlast je da utvrđujete da li je nešto rađeno zakonito ili nezakonito, a ukoliko ste željeli utvrditi moj profesionalni odnos u konkretnom slučaju, tada ste trebali angažirati Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost."

Politička dimenzija slučaja

Sve navedeno Turek je, kako navodi, iznio 22. veljače na saslušanju u Odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, te je neshvatljivo zašto to nije akceptirano, dok "istovremeno akceptirate fantazmagorije ’velikog policijskog stručnjaka i profesionalca’ Ranka Ostojića". Zbog navedenog Turek smatra da se pojedinci ili više njih iz Odbora i Vijeća nisu pridržavali odredbi članaka 78. do 84. Zakona o sigurnosnim službama, već su se "cijeloj priči trudili da daju političku dimenziju".

Dosjei - falsifikati

Turek navodi da nije mogao "falsificirati" ili "protupravno sačiniti" 25 novinarskih dosjea s obzirom na to da nijedan "nije imao u posjedu"

Turek smatra da su novinarima prekršena ljudska prava, ali od strane "onih koji su tu priču ’pustili’ u medije i netočno interpretirali u javnosti, kao i od strane onih koji su tu netočnu priču objavili". Kao primjer politizacije rada Vijeća, odnosno nepridržavanja navedenih zakonskih odredbi, Turek navodi objavu zaključaka Vijeća u članku objavljenom u "Jutarnjem listu" u kojemu se, među ostalim, navodi:

"Vijeće za civilni nadzor tajnih službi utvrdilo je da je Franjo Turek, kao šef Službe za zaštitu ustavnog poretka (sada POA-e), falsificirao 25 novinskih dosjea i lažno tvrdio da su nastali u vrijeme kad je na vlasti bio HDZ", "... da je nakon 2000. godine tadašnji v.d. ravnatelja SZUP-a Franjo Turek objavio kako postoji izvjestan broj dosjea koje je SZUP protupravno sačinio", "... da je Turek pritom nepropisno stvorio više dosjea, odnosno da je došlo do njihovog umnožavanja, pri čemu je povrijedio odredbe Zakona o unutarnjim poslovima koji je tada regulirao rad SZUP-a. U zaključku Vijeća navodi se 25 takvih dosjea, no nismo uspjeli doznati za koje su novinare dosjei izmišljeni, kao ni to na koji ih je način Turek falsificirao".

Osvrćući se na rečeno, Turek navodi da je Vijeće formirano temeljem Zakona o sigurnosnim službama koji je stupio na snagu 1. travnja 2002. godine pa stoga predmet nadzora Vijeća ne može biti ništa čime su se nadležna tijela bavila prije tog datuma. A ako je Vijeće išlo u nadzor tada, tvrdi Turek, tada nipošto nije moglo donijeti navedene zaključke jer je iz postojeće dokumentacije jasno da su svim "osobama o kojima su postojali podaci u evidenciji SZUP-a, odnosno one koje su imale svoj evidencijski broj, ti podaci, sukladno odluci ministra, dati na uvid". Turek se pita kako je moguće da Vijeće donese takve zaključke, a da o tome prethodno ne razgovara s njim i bivšim ministrom Lučinom, te navodi da nije mogao "falsificirati" ili "protupravno sačiniti" dosjee s obzirom da nijedan "nije imao u posjedu i u taj predmet, gledajući i formalno, nije bio involviran. Prema odluci ministra postojala je komisija koju su činili zamjenik ministra Josip Vresk, glasnogovornica MUP-a Zinka Bardić i načelnik sektora analize SZUP-a Juraj Bahnik, a operativnu provedbu ministrove odluke provodili su djelatnici SZUP-a".

Turek tvrdi da je priču o "novinarskim dosjeima" novinarki Jutarnjeg dao jedan član Vijeća, te postavlja pitanje kako je moguće da "član središnjeg odbora HDZ-a, čovjek koji posjećuje stranačke skupove i provodi stranačku politiku, bude glavni pravni stručnjak u Vijeću, a da istodobno ne bude u sukobu interesa, odnosno da ne bude u sukobu s odredbom članka 54. st.1. ZOSS-a, koja zabranjuje političko djelovanje u sigurnosnim službama (ako je ekstenzivno promatrano)".