Vjesnik: 23. 09. 2005.

Spora pravda - skupa pravda

BILJANA BAŠIĆ

Danak sporosti i neučinkovitosti pravosuđa sve je veći, i to ne samo onaj vidljivi, koji se može izmjeriti pozamašnim novčanim iznosima, nego i onaj neopipljivi, koji se očituje u nepovjerenju građana u sustav te manjku investicija.

Ustavni sud dodijelio je ovih dana šokantnih oko 650.000 kuna proračunskog novca oštećenicima zbog dugotrajnog sudskog spora koji na zagrebačkom općinskom sudu traje više od devet godina. Općinskom sudu je, kao što je običaj u takvim slučajevima, naloženo da za pola godine mora donijeti presudu, u ovom slučaju zbog višestrukog ubojstva nedaleko od Bjelovara koje je devedesetih godina potreslo Hrvatsku.

Ovo je tek jedna u nizu od petstotinjak odluka Ustavnog suda zbog otezanja postupaka na sudovima, a građanima koji godinama čekaju rješavanje sporova isplaćeno je za to oko četiri i pol milijuna kuna. Ima i takvih apsurda da su se neki sporovi vodili desetljećima, pa su pomrle i sve stranke u postupku i suci. S postupcima se oteže na svim sudskim razinama, sve do Vrhovnog suda. Iznimka nije ni Ustavni sud, na kojem se gomilaju upravo tužbe zbog dugotrajnosti postupaka na redovnim sudovima. Oni koji godinama ne mogu doći do pravde, nadu još polažu u Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu, na kojem broj tužbi iz Hrvatske stalno raste, a naknade za dugotrajnost postupaka također se mjere stotinama tisuća eura. No, ni do europske pravde nije lako doći jer prije toga treba prijeći sve sudske instance u Hrvatskoj, ali se oboružati i dodatnim strpljenjem jer i na Europskom sudu postupci traju sve dulje.

Panaceja za ovakvo teško stanje u našem pravosuđu traži se godinama, ali svjetlo u tunelu još se uvijek ne nazire. Na sudovima je neriješeno oko 1,6 milijuna predmeta, Ministarstvo pravosuđa pokrenulo je pravu »ofenzivu« da bi se ta situacija riješila, a građani brže dolazili do pravde. U sudačkim redovima još uvijek ima inercije, a sankcioniranje sudaca koji ne rade je zanemarivo. Suci koje je zbog lijenosti i nesposobnosti, pa i kriminalnih djela, razriješilo Državno sudbeno vijeće (DSV) u proteklih desetak godina, mogu se nabrojiti na prste jedne ruke, a DSV je postao poznatiji po nepotizmu nego po učinkovitom radu.

Ministrica pravosuđa Vesna Škare-Ožbolt ulaže golemu energiju ne bi li se raskrčila pravosudna džungla. Sređuju se gruntovnice, ubrzavaju se ovrhe, mijenjaju ključni zakoni, ali to se još uvijek čini kao kap u moru. Građani pravo i pravdu žele odmah, ali se zasad mogu tješiti samo time da je pravda spora ali dostižna.