Prema podacima kojima raspolaže Večernji list, hrvatske vlasti, obavještajni sustav i policija ispunili su zahtjeve koje su pred njih postavili Haag i EU. U sklopu Akcijskog plana odrađeno je i devet točaka iz non-papera što su ga britanski obavještajci predali šefu POA-e 1. veljače 2004. godine. Prema svim raspoloživim informacijama, Gotovina se ne skriva u Hrvatskoj, nije zabilježen nijedan slučaj da je netko s njim iz Hrvatske od trenutka bijega kontaktirao te, što je za Haag i EU jako bitno, najviši državni vrh (predsjednik, premijer i predsjednik Sabora) javno su inzistirali na njegovu uhićenju i dovođenju u Haag. Sve su to dokazi, kazao nam je ovih dana u Zagrebu diplomat zemlje naklonjene Hrvatskoj, da Zagreb potpuno surađuje s Haaškim sudom i da ne postoji više nijedna zapreka za početak pregovora.

Akcijski plan, nastao početkom ove godine, trebao je slučaj Gotovina pokušati riješiti u tri točke. Prvo, Carla del Ponte inzistirala je na javnom distanciranju državnog vrha od generala Gotovine, na njegovu uhićenju i relativiziranju slike o Gotovini kao heroju. Taj je dio odrađen istupima premijera Sanadera na BBC-u, izjavama predsjednika Sabora Šeksa i predsjednika Mesića.

Druga točka odnosila se na policijski i sudski pritisak na najbliže generalove prijatelje i suborce za koje je Haag tvrdio da financiraju ili potpomažu njegov bijeg. U sklopu te akcije policija i tajne službe obavile su obavijesne razgovore s većinom Gotovininih suradnika i prijatelja. Akcija je provedena protiv takozvane zadarske mreže. Na udaru su se tako našli Ante Žoni Maksan, Željko Matozan i Želko Dilber. Protiv Bože Jusupa, direktora Tankercomerca, podignuta je prekršajna prijava jer jedrilicu, kojom su se u ljeto 2004. koristili prijatelji i obitelj Gotovina, nije prijavio prilikom kupnje i na nju nije plaćena carina. Zbog sumnji da putem žiroračuna Tankerkomerca prebacije novac na Gotovinin tekući račun u Hrvatskoj poštanskoj banci, djelatnici Porezne uprave obavili su nadzor u tvrtki, no nisu našli nikakve nepravilnosti. Akcijskim planom na udaru se našla i tvrtka Mediteran Union Tuneli, čiji je direktor Gotovinin kum Ljubo Grepo, a u Nadzornom odboru sjede general Ante Roso, Milan Mandić i Jerko Ćesić, brat generala Ljube Ćesića, za kojega su mediji tvrdili da je zajedno s Nediljkom Vegarom i Wernerom Ilićem izravno pomogao generalu Gotovini pri bijegu u srpnju 2001. godine. Tvrtka je dobila posao gradnje tunela Sv. Ilija kroz planinu Biokovo. Iako su radovi počeli, lokalne vlasti prestale su isplaćivati novac pa su radovi zaustavljeni. Na udaru su se našli i bivši ravnatelj POA-e Franjo Turek i bivši savjetnik predsjednika Mesića Željko Bagić, čiji su sudski progon Britanci zatražili u svom zahtjevu u devet točaka. Protiv Tureka je podnesena kaznena prijava zbog nezakonitog prisluškivanja novinara koji su pisali o suradnji Hrvatske i Haaga, odavanja tajnih podataka te "štetne uporabe djelatnika POA-e" koji su po njegovu nalogu pratili novinare i haaške istražitelje. Protiv Bagića podnesena je kaznena prijava zbog odavanja državne tajne.

Treća točka odnosi se na vladavinu prava. Sve se akcije mogu procjenjivati u kontekstu ukupnih napora da se u Hrvatskoj učvrsti vladavina prava te da počnu funkcionirati institucije koje u tome sudjeluju. Za povezivanje Petračeva slučaja s bijegom generala Gotovine u javnosti još nisu izneseni dokazi, no uhićenje Petrača bio je dug sigurnosnih službi već samim tim što je on osuđen zbog otmice Zagorčeva sina i ucjena. Posljednjih tjedana i mjeseci hrvatska policija, Državno odvjetništvo i sudovi u tom smislu odrađuju zaostale obveze prema nesankcioniranim zločinima iz ratnog razdoblja (ubojstva osječkih Srba, slučaj Lora...), što također govori da se na pravnu državu polaže više nego prije. Rješenje slučaja Gotovina tijesno je pak povezano s jačanjem pravne države i boljim funkcioniranjem državnih institucija koje moraju osigurati vladavinu prava.

Kao poseban uspjeh Akcijskog plana državni vrh ističe uhićenje Hrvoja Petrača, osuđenog za otmicu sina generala Zagorca, za kojega smatraju da izravno financira bijeg generala Gotovine. Na udaru su se našle i njegove tvrtke u Hrvatskoj. Pod nadzorm POA-e i policije našao se i Vinko Žuljević Klica, za kojega se tvrdi da nadzire više kriminalnih skupina koje u finaciraju bijeg generala Gotovine.

Uhićenjem Hrvoja Petrača, drže u Vladi, Hrvatska je pokazala spremnost na obračun s kriminalom. Posebno se ističe uspješna suradnja POA-e i OA-e s britanski, američkim i izraelskim službama u lociranju i uhićenju odbjeglog tajkuna. Istražene su i veze Petrača s pojedinim sucima u Hrvatskoj.

Tajne službe istražile su i navodni susret Jure Kapetanovića s Gotovinom u BiH. Utvrđeno je da je Kapetanović već 2001. u jednom restoranu u Omišu kontaktirao s Dunjom Zloić-Gotovina i odvjetnikom Lukom Mišetićem. Tijekom studenoga 2004. Kapetanović se u nekoliko navrata čuo i s Antom Kotromanovićem i odvjetnikom Farčićem nudeći posredovanje u rješavanju Gotovinina slučaja. Istraga je pokazala da se Kapetanović nije našao s Gotovinom, da se oni poznaju od 1992. i da se Kapetanović samo nekoliko puta čuo s odvjetnikom Mišetićem. Kapetanović je osumnjičen za lažno prijavljivanje kaznenog djela i davanje lažnog iskaza.

Nekadašnjeg šefa SIS-a i Tuđmanova savjetnika za nacionalnu sigurnost Markicu Rebića Haaški sud sumnjiči da je tajne haaške dokumente dostavio redakcijama Hrvatskog slova i Hrvatskog lista. Rebić je osumnjičen nakon što je u HTV-ovoj emisiji Otvoreno dao izjavu iz koje se moglo zaključiti da je sudjelovao u raspačavanju haaškog transkripta. Hrvatska policija saslušavala ga je zbog opstrukcije hrvatsko-haaške suradnje. Ispitivan je zbog sumnje da je skrivao dokazni materijal o ratnim zločinama HVO-a u BiH.

Gordana Vulama, sestra Marina Ivanovića, jednoga od Gotovininih odvjetnika, i supruga Gojka Markovića, MUP-ova kriminalista koji je jedno vrijeme bio zadužen za potragu za odbjeglim generalom, smijenjena je 27. travnja 2005. s mjesta glasnogovornice zagrebačke policije. U MUP-u su tvrdili da je Vulama osobno tražila razrješenje zbog “zahtjevnog tempa rada”. Međutim, Vulamino razrješenje dogodilo se nedugo nakon što je procurila vijest o “smjenama koje bi trebale spriječiti curenje povjerljivih informacija iz MUP-a”.

MUP je pretraživao stanove i poslovne prostore navodnih Gotovininih pomagača: Željka Dilbera, Ante Žonija Maksana te Zdenka Rinčića. Željko Dilber Gotovinin je kum. MUP ga je prisluškivao u usklopu akcije “Magla”, kao i Antu Žonija Maksana, predsjednika braniteljske udruge iz Pakoštana i suvlasnika zaštitarske tvrtke Viribus unitis. Maksanovo putovanje u Švicarsku podudara se s informacijom iz jeseni prošle godine da je Gotovina nakon boravka u Francuskoj preko aerodroma u Zurichu sletio u Zagreb.