Da ljetna afera s opatijskim Liburnia riviera hotelima nije isplivala na površinu, vjerojatno Ustavni sud nikada ne bi iz dubina svojih ladica izvadio prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti Pravilnika o dodjeli dionica bez naplate, odnosno cjelokupnog postupka kuponske privatizacije, koji je još 1998. godine podnio ekonomski i financijski stručnjak Čedo Ivan Žic.

Da se javnost nije uzburkala i uzavrela do usijanja, nikada Vlada ne bi zatražila mišljenje od Državnog odvjetništva, koje je dotični Pravilnik ocijenilo nezakonitim, dakle neustavnim. A kad jedna tako bitna instanca pravosudnog sustava to kaže, teško da bi i sam Ustavni sud, naravno ako to bude želio, mogao reći suprotno. Uostalom, i iz aviona je bilo vidljivo da je kuponska privatizacija samo jedan od legaliziranih oblika pljačke stoljeća koje je za Tuđmanove vladavine provodila HDZ-ova administracija. Ivana Penića, tadašnjeg resornog ministra koji je potpisao taj pravilnik, već dugo nema u javnom životu, dok je njegov nadređeni, ex premijer Zlatko Mateša, prešao u mirnije, sportske vode, pa će na kraju vjerojatno vuk nekažnjeno pojesti magare.

Poznavajući i sastav Ustavnog suda, u kojemu se nalaze i neke od perjanica desetogodišnje HDZ-ove vladavine, dovoljno je samo spomenuti Vicu Vukojevića, Milana Vukovića ili citirati Smiljka Sokola kada je Ankica Lepej otkrila tajne i bogate bankarske račune prvog hrvatskog predsjednika uhvativši ga u laži («Novac nije imovina«), realno je očekivati da se nakon kupovanja vremena cijela stvar pomete pod tepih. Uostalom, nitko se nikada nije usudio uhvatiti u koštac s privatizacijskom kriminalom pa je i aktualni prijedlog Sanaderove Vlade za prolongiranjem roka za reviziju pretvorbe još jedna manifestacija »zečje krvi« koju je tako uspješno za svog mandata prakticirao Ivica Račan.

Od svih do sada najhrabriji je bio nadbiskup Josip Bozanić, koji je pogodio u metu otvoreno progovorivši o »grijehu struktura«. No, za »pljačku stoljeća«, na kojoj bi hrvatskim tajkunima pozavidjela i talijanska mafija, kletva je preslaba kazna. Najmorbidniji i najdegutantniji dio kuponske privatizacije je saznanje da su u njoj prevareni oni najsiromašniji i najugroženiji, povratnici i prognanici, branitelji i ratni vojni invalidi. Stoga pismo čelnika šest tvrtki sljednica bivših PIF-ova saborskim zastupnicima, u kojem tvrde da »stradalnici nisu imali strpljenja čekati rast dionica«, nije samo vrhunac cinizma, već i krunski dokaz zločina. Jer, svi oni koji su svojedobno »torbarili« znajući da će se na lak način obogatiti, na zapadnim tržištima kapitala otišli bi odavno u zatvor zbog pokušaja prijevare financijski neobrazovanih građana.

Samo se u zemlji Hrvatskoj pljačkaši sirotinje osjećaju poput grofova.