Glas Istre: 11. 10. 2005.

BIJEG BIVŠEG ČELNIKA HRVATA U BiH OD DESETOGODIŠNJE ZATVORSKE KAZNE PROMETNUO SE U PRAVOSUDNI PARADOKS

Jelavić osuđen za krađu hrvatskog novca, a slobodno šeće Hrvatskom

Hrvatska je za Antu Jelavića »safe heaven« (sigurno utočište), rekli su jučer hrvatski pravosudni izvori • Vlasti pregovaraju s Jelavićem • U hrvatski zatvor samo ako sadašnja ili neka nova zatvorska presuda postane pravomoćna

ZAGREB - Ante Jelavić slobodan je u Hrvatskoj sve dok Sud BiH za nekoliko mjeseci ne odluči o žalbi njegova odvjetnika Dragana Barbarića, a i tad će u zatvor samo ako sadašnja ili neka nova zatvorska presuda postane pravomoćna. To je najvjerojatniji scenarij u slučaju »Jelavić«, u što se prometnuo bijeg bivšega čelnika Hrvata u BiH od desetogodišnje zatvorske kazne u susjednoj državi.

- Jelavić je hrvatski državljanin. Poštovat ćemo Ustav, kojim se ne dopušta izručenje hrvatskih državljana drugim državama, rekla je jučer novinarima ministrica pravosuđa Vesna Škare-Ožbolt. Dodala je da »BiH preostaje da podnese zahtjev za izvršenjem sankcije ako presuda postane pravomoćna. Tada bi trebalo provesti postupak za primjenu presude«.

Jelavićev odvjetnik Dragan Barbarić potvrdio je jučer da je Jelavić u Hrvatskoj te da je »stupio u kontakt s hrvatskim vlastima«.

- Nastojimo razriješiti ovu pravno nejasnu situaciju, rekao je Barbarić, odbijajući kazati gdje je njegov branjenik i s kim je točno »stupio u kontakt«.

Najavljujući da će podnijeti žalbu na presudu, istaknuo je da će pripreme za žalbeni postupak potrajati nekoliko mjeseci, jer je riječ o predmetu »s desecima kilograma dokumenata«. Prema zakonu BiH, Jelavić ne mora sudjelovati na žalbenoj raspravi pa će u Hrvatskoj najvjerojatnije čekati ishod žalbenoga postupka, a onda postupiti ovisno o odluci žalbenoga vijeća.

- Moj branjenik od Hrvatske očekuje da postupi po Ustavu i zakonu, što znači da ga se ne izručuje BiH, rekao je Barbarić. Ako žalbeno vijeće ukine sadašnju presudu, moglo bi se dogoditi da predmet bude prebačen na suđenje u Hrvatsku, istaknuo je Barbarić.U Sudu BiH neslužbeno predviđaju sličan scenarij. »Prilično je jasno da je osuđenik u Hrvatskoj. Najvjerojatnija je opcija da prođe žalbeni postupak, za što će trebati nekoliko mjeseci, pa ako sadašnja presuda postane pravomoćna, Sud BiH putem Ministarstva pravde BiH od Hrvatske može zatražiti da Jelavić izdrži kaznu u Hrvatskoj«, rekao je neslužbeni izvor iz Suda BiH. Bude li, međutim, žalbeno vijeće Suda BiH ukinulo presudu, tada, smatra naš izvor, nastupa »totalno nova okolnost«, ali Sud BiH i u tom slučaju ima pravo od Hrvatske tražiti novo suđenje Jelaviću.

Neslužbeni izvori iz hrvatskoga Državnog odvjetništva rekli su jučer novinarima da pretpostavljaju da Sud BiH vjerojatno ne bi zatražio novo suđenje Jelaviću u Hrvatskoj, »jer su u nj previše uložili a da bi im osuđenik tek tako pobjegao«. »Oni žele da se rezultati njihovih skupih suđenja osjete u BiH«, smatra naš izvor, iz čega zaključuje da »Sud BiH ubuduće neće tako lako pristajati na kauciju za puštanje iz pritvora, pa bila ona i dva milijuna kuna, kao u Jelavićevu slučaju«.

- Jelavić se u Hrvatskoj može smatrati slobodnim. Ona je za njega »safe heaven«, naveo je naš izvor. Tako inozemne policije zovu zemlje u kojima se kriju teroristi i »velike ribe« organiziranog kriminala.

B. PAVELIĆ

Đavolji otok

Još nas nisu prestali peći dlanovi od »vrućeg krumpira«, odbjeglog generala Ante Gotovine, a Hrvatska se zažarila od još jednog bjegunca, na deset godina zatvora osuđenog Ante Jelavića.

Teatar apsurda zaokružilo je dvostruko državljanstvo nekadašnjeg čelnika BiH Hrvata jer naš Ustav ne dopušta izručenje hrvatskih državljana drugim državama. Tako ispada da država Hrvatska mora štititi (iako neki vještiji pravu tvrde da osnova za ekstradiciju ipak ima) od ruke pravde čovjeka koji je osuđen za krađu golemog novca od te iste države upućivanog kao pomoć svima, a ne samo moćnima njima. Koliko je novca preliveno iz hrvatskog proračuna u privatne džepove odabranim mandarinima, ostaje nepoznanicom, no prema Jelavićevom priznanju, samo je u 1998. iz matice dijaspori uplaćeno 1,16 milijardi kuna! Predsjednik sudskog vijeća Malcolm Simmons ustvrdio je da se kralo besramno i bahato te je prihvatio četiri od pet velikih optužbi tužitelja Johna McNaira.

I tako, dok zgroženi stranci kažnjavaju Hrvata koji je pljačkao Hrvatsku, a koji je, samim činom svoga bijega, dodatno potvrdio svoju krivicu, oštećena država postaje njegovim suučesnikom. Ovoga puta ne radi se, kao u slučaju »Gotovina«, o komplotu pojedinaca iz vlasti, obavještajnog i kriminalnog miljea koje je kao jatake prozvala Carla del Ponte, već o tako moćnom zaštitniku kao što je Njegovo Veličanstvo Ustav. Dakle, sustav je taj koji štiti Jelavića i njemu slične, onaj koji se još bazira na »pravorijeku« Milana Vukovića da se u obrambenom ratu ne mogu počiniti ratni zločini. Da je tomu tako, da ne postoji politička volja da se bilo što promijeni, svjedoči i činjenica da prije četiri mjeseca ministri pravosuđa Hrvatske, BiH i SCG-a na Brijunima nisu potpisali Deklaraciju o regionalnoj suradnji pravosuđa u području suđenja za ratne zločine. Nije teško pogoditi koje dvije od tri strane zakonski ne smiju izručiti svoje građane čak i u tim drastičnim slučajevima, kao ni zašto ne žele tu klauzulu deset godina nakon završetka rata promijeniti u ime međusobne suradnje i dobrosusjedstva.

Tako je Hrvatska za Antu Jelavića »safe heaven«, sigurno utočište, baš kao što je donedavno bila Ivici Rajiću i društvu iz susjedne države čije je bjekstvo također financirano novcem ovdašnjih poreznih obveznika. Nažalost, ta naša nebesa slobode za bjegunce stvorena su koje desetljeće prekasno da bi u njima našla utočište najpoznatija i najupornija dvojica zatvorenika koji su ikada pokušavali pobjeći.

Za Stevea McQueena i Dustina Hoffmana, koji su ispričali upečatljivu filmsku priču o bijegu iz južnoameričkog kazamata, Hrvatska bi, nakon Francuske Gvajane, uistinu bila pravi raj. Ako ništa drugo, Ante Jelavić slobodan kao leptir može u Lijepoj našoj pogledati Schaffnerov »Papillon« i nauživati se strahota Đavoljeg otoka.

Branko MIJIĆ