Slobodna Dalmacija: 20. 10. 2005.

SAVEZNICI ŠTO SE KRIJE IZA UPADLJIVA POLITIČKOG PRIJATELJSTVA ŠEFA DRŽAVE I GOSPODARA METROPOLE

MESIĆ - BANDIĆ: Uvezani politikom i moći, ne principima

NERASKIDIVE VEZE Na čuđenje i razočaranje mnogih, političko prijateljstvo Stjepana Mesića i Milana Bandića isprepleteno je mnogim, naizgled neraskidivim vezama: osobnim razumijevanjem, političkim interesima, financijskom moći. Na žalost, najmanje principima. No, od političara se to ionako ne očekuje

Piše: Tomislav KLAUŠKI

Prijateljstvo Stjepana Mesića i Milana Bandića začeto je na intimnim večerama, zapečaćeno na predsjedničkim izborima i prožeto uzajamnim nadopunjavanjem političke i financijske moći. Predsjednik države i gradonačelnik metropole postali su posljednjih tjedana nerazdvojni partneri u poslu i zadovoljstvu.

Mesić šalje Bandića kao svog izaslanika na otvaranje Velesajma, zajednički večeraju s moldavskim predsjednikom uoči zagrebačkog summita, a u tandemu ugošćavaju kontroverznog boksačkog promotora Don Kinga: Mesić na doručku, Bandić na ručku.

Zbunjeni HNS-ovci

Na svakom koraku demonstriraju zajedništvo kakvo u hrvatskoj politici nije viđeno još od ranih dana Vladimira Šeksa i Branimira Glavaša. Što uopće spaja dvojicu tako snažnih hrvatskih političara, Mesića na čelu države, a Bandića na čelu metropole? Što povezuje Mesića na vrhu političke, a Bandića na vrhu financijske moći?

Na to novopečeno partnerstvo mnogi u političkim krugovima u nedoumici sliježu ramenima. Pritom su najviše zbunjeni HNS-ovci: iz dna duše mrze Bandića, a svim silama uzdaju se u Mesića. Ta njihova zbunjenost traje još od kampanje za prošle predsjedničke izbore.

Novac za kampanju

Tada je Mesić na čelo izbornog stožera u Zagrebu iznenada oktroirao Milana Bandića, kao najutjecajnijeg gradskog političara, iako je HNS prikupio 110 od ukupno 230 tisuća potpisa podrške za kandidaturu. Međutim, Bandić nije dobro odradio posao. Mesić je otišao u drugi krug upravo zbog podbačaja u glavnome gradu.

No, Mesić je nakon izbora obznanio da upravo Bandiću duguje neizmjernu zahvalnost. Razlog, prema mnogim tumačenjima, je u novcu. Mesić je kampanju jedva financirao. Novac je teškom mukom kapao iz rijetkih prijateljskih izvora, na jedvite jade isprsili su se SDP i HNS, kao i neke druge strančice. Mesićevi insajderi tvrde kako je Bandić u tom trenutku spasio stvar, osigurao dodatni novac za kampanju. I zadužio Mesića.

Druženja kod Šelendića

Već u izbornoj noći Mesić je najavio da će podržati Bandićevu kandidaturu na lokalnim izborima, i nakon njegove uvjerljive pobjede skovano je novo partnerstvo. Poznanstvo skovano u privatnim druženjima kod poduzetnika Željka Šelendića, u čijem se bazenu i sauni Mesić oporavlja, a na čijoj se trpezi Bandić krijepi, ušlo je u političke vode. Nakon što je Šelendiću prije nekog vremena propao pokušaj da u svojoj kući pomiri Mesića i Pašalića, na kraju je uspio povezati Mesića i Bandića.

Što Mesić očekuje od Bandića? Neki tvrde da želi biti blizak čovjeku koji barata s deset milijardi kuna gradskoga proračuna. No, Mesić nikada nije bio pohlepan na novac, a bio bi izložen prevelikom riziku da se netko od njegove obitelji ili poznanika upusti u poslove uz Bandićevo posredništvo. Drugi su uvjereni da je Mesić odabrao Bandića za svog nasljednika, što je opet teza na klimavim nogama, budući da su do idućih predsjedničkih izbora još četiri godine. S druge strane, Bandić ne cilja na mjesto šefa države.

Nakon svakog udara vraćaju se još jači

Bandićevi protivnici kažu da se gradonačelnik Zagreba zavlači pod Mesićeve skute u potrazi za političkom zaštitom. Državno odvjetništvo zatrpano je materijalom o Bandićevim marifetlucima i on se navodno uzda u Mesića da ga poštedi progona. No, s druge strane, što će čovjeku s 43 posto glasova i s deset milijardi kuna u blagajni ičija zaštita? Ponajmanje razvlaštenog šefa države?

Radi li se onda tek o solidarnosti dvojice političara bez stranačke baze? Mesić je promijenio tri stranke, Bandić je odavno strano tijelo u SDP-u. Obojica začepe nos na spomen Ivice Račana (kao i obrnuto), govore istim jezikom za stolom i pred kamerama, jednostavno, osjećaju da se kao usamljeni jahači lakše mogu pozicionirati na političkoj sceni.

Obojica su populisti na granici demagogije, s tom razlikom da Mesić ipak ima neke principe, a Bandić - neki novac. I slogan: "Nije kriv onaj tko je ukrao, nego onaj tko nije znao čuvati". Nijedna afera ne može naškoditi njihovoj popularnosti, nakon svakog udara vraćaju se još jači.

Dakle, na čuđenje i razočaranje mnogih, novo upadljivo političko prijateljstvo šefa države i gospodara metropole isprepleteno je mnogim, naizgled neraskidivim vezama: osobnim razumijevanjem, političkim interesima, financijskom moći. Na žalost, najmanje principima. No, od političara se to ionako ne očekuje.

Sa Špremom u Uredu, s Bandićem na večerama

U ovoj priči o prijateljstvu Bandića i Mesića ipak postoji jedno strano tijelo, skoro remetilački faktor. Predsjednik države za novoga predstojnika Ureda postavio je nedavno Borisa Šprema, zagrebačkog SDP-ovca i ujedno Bandićeva ogorčenog protivnika.

Šprem je u mnogo navrata ušao u sukob s Bandićem, zahtijevajući da ga stranka pozove na odgovornost i kontrolira u nesputanom vladanju Zagrebom kao svojim dvorištem.

No, Račan je ipak kompromisno stao uz Bandića, svjestan njegove političke snage i utjecaja. Šprem se Mesiću približio u predsjedničkoj kampanji - baš kao i Bandić - vodeći brigu o pravnim pitanjima.

Sada se povukao na Pantovčak, ali ne preko SDP-a, već u sklopu Mesićeva aranžmana s HNS-om. Na pitanje kako Mesić uspješno funkcionira sa zavađenim Špremom i Bandićem, stiže prilično jednostavan odgovor: "Sa Špremom se druži u Uredu, a s Bandićem u vikendicama i na večerama".