Vjesnik: 29. 10. 2005.

Nova pljuska UN-u

Prema Volckerovom izvješću odgovornost u skandalu Nafta za hranu počinje od najutjecaj-nijih članica Vijeća sigurnosti

Malo je bilo razloga za slavlje proteklih dana na East Riveru, iako je organizacija UN, 24. listopada i službeno proslavila 60. rođendan.

U tamnoj sjenci već brojnih afera, od onih najnovijih vezanih za milijunske pronevjere u sklopu programa Nafta za hranu u Iraku, pa sve do skandala sa seksualnim zlostavljanjem maloljetnica u Kongu, Svjetska organizacija samo je zrcalo svijeta u kome živimo.

Samo dva dana, nakon što je u dvorani Opće skupštine, u povodu praznika svirala Stockholmska filharmonija, na crno-bijelu pozornicu UN-ove stvarnosti, nastupio je Paul Volcker. Objavio je posljednje, peto po redu izvješće o propustima UN-a unutar 64 milijarde dolara vrijednog programa Nafta za hranu. Klupko, se odmotalo toliko daleko, da se sada zna, kako je oko 2200 međunarodnih tvrtki bilo umiješano u korupcijsku shemu Nafte za hranu.

Tako se iračka nafta praktično kupovala u bescjenje, da bi se cijeni dodavao postotak izravno uplaćivan na račune Saddamovih mešetara. Sve se to potom, na slobodnom tržištu kupcima prodavalo u galopirajućem poskupljenju barela nafte na svjetskim burzama.

Uostalom, Volckerovo izvješće, iako s njim nepovezano, simbolički se poklopilo s objavljivanjem podataka da je najveća američka naftna kompanija Exon-Mobile, samo u ovoj godini uvećala svoj profit za 75 posto ili sa šest na skoro 10 milijardi dolara. Njene dionice na Wall Streetu su sa 48 porasle na skoro 65 dolara.

Volckervo posljednje izvješće, pljuska je UN-u i njegovim čelnicima, uključujući i često politički i liderski nepoduzetnog glavnog tajnika Kofija Annana.

Volcker je upro prstom na tvrtke iz 40 zemalja, od Amerike do Azije i naravno cijele Europe. U izrastanje dosad neviđene pečurke korupcije, u za to idealno pogodnom stakleniku UN-a teške oko 1,8 milijradi dolara upetljani su takvi divovi poput Bayoilla iz Teksasa, SAS-a iz Francuske, ruskih Gazproma i Lukoila, sve do Siemensa i Daewooa. Samo ruske tvrtke imale su ugovore vrijedne 19,3 milijardi dolara, što je bilo 30 posto cjelokupne prodaje iračke nafte i to pod budnim okom UN-a.

To je najveći udio od svih pobrojanih nacionalnih kompanija, koje su punile svoje tankere u Basri. Na Volckerovoj crnoj listi su zapravo ponajviše zapadne tvrtke, što se nije očekivalo zbog zakonski reguliranog poslovanja u zemljama slobodnog tržišta: Njemački div Daimler-Chrysler je tako po ugovoru vrijednom 70.000 dolara odobravao iračkoj vezi 10 posto.

U korupciju su umiješani i političari: Jean-Bernard Merrimee, bivši veleposlanik Francuske na East Riveru, koga su novinari u New Yorku, zapamtili po savršenoj diplomatskoj retorici i plemićkom držanju. Francuski diplomat je navodno primio 167.725 dolara kao nadoknadu za prodaju iračke nafte i to izravno od iračkog režima.

Bura se još nije smirila niti oko britanskog parlamentarca Georgea Gallowaya. On je doduše uspio usred američkog Kongresa očitati lekciju nekim ovdašnjim senatorima, upirući prstom i na njihovu vlastitu hipokriziju. Tu su i Europljani: Robert Formigoni predsjednik regije Lombardia u Italiji, zatim i član ruske Dume Vladimir Žirinovski.

Afera je čak zakucala i na vrata Vatikana. Tamo je svećenik Jean-Marie Benjamin pomoćnik državnog tajnika, prema Volckerovom izvješću, postao aktivist za pokretanje sankcija UN-a protiv Iraka iz - materijalnih pobuda.

Erol Avdović