Slobodna Dalmacija: 04. 11. 2005.

SKANDALOZNO NAKON OTVARANJA ISTRAGE OKO BIVŠE STEČAJNE UPRAVITELJICE "DALMATINKE" I DIREKTORA TRŠĆANSKE TVRTKE KOJA JE KUPILA SINJSKU TVORNICU

TUĐEN-MAZUTH PRODALA ISTOM PARTNERU JOŠ ČETIRI TVORNICE

MUĆKE Tuđenova i Ladinijevi stari poznanici i poslovni partneri - tršćanski La Distributrice javljao se u ulozi strateškog partnera gotovo svuda gdje je ona bila stečajna upraviteljica: u Tvornici ravnog stakla u Lipiku, Valjaonici čelika u Kumrovcu, Končaru SUS, Čazmatransu, Dalmatinki...

Piše: Toni PAŠTAR

Zahtjev Županijskog državnog odvjetništva u Splitu da se protiv bivše stečajne upraviteljice Dalmatinke d.d. Blanke Tuđen- Mazuth, Gianfranca Ladinija, direktora La Distributrice s.l.r. Trieste i Dalmatinke nove d.d., i njihovih suradnika provede istraga, u Sinju je glavna tema razgovora. Tim potezom pravosuđa najzadovoljniji su bivši radnici Dalmatinke d.d. u stečaju jer su Mazuthova i družina, kako se opravdano sumnjiče, otkinuli upravo od njihovih usta kao vjerovnika, te su na njihovu štetu La Distributrice i Dalmatinki novoj pribavili korist od 10 milijuna kuna i još 4 milijuna kuna poreza na štetu državnog proračuna.

Nad Dalmatinkom d.d. stečaj je otvoren 1. rujna 2001. godine. Prvog stečajnog upravitelja Petra Klišmanića ruše "zdrave snage" iz reda bivših radnika, a po preporuci tadašnjeg visokog dužnosnika Vlade kao "spasiteljica" u Sinj stiže Blanka Tuđen- Mazuth. Kroz stečajni postupak 960 radnika sudski stječe prava na potraživanja u visini od 30 milijuna kuna. Gotovo cijela stečajna masa je potrošena ili na drugi način nestala, a od svojih, dakle priznatih prava radnici do danas nisu dobili niti jedne lipe.

Mazuthova je po dolasku u Dalmatinku pokrenula prekinutu proizvodnju i radno angažirala 420 radnika. Poslovalo se s gubicima, a kada su zbog neisplate plaće radnici počeli pokazivati nezadovoljstvo prema stečajnoj upraviteljici, ona im je priprijetila da joj ništa ne mogu - otvoreno tvrdeći da iza nje stoji osobno Slavko Linić, tadašnji potpredsjednik Vlade. U međuvremenu Mazuthova vlastitim marketingom uvjerava javnost kako na sve načine pokušava pronaći strateškog partnera koji bi kupnjom gospodarsko-tehnološke cjeline i tehnološkom obnovom osigurao budućnost sinjske predionice i tvornice konca. Objavljuje međunarodni javni natječaj na koji se kao jedini ponuđač za kupnju posrnule Dalmatinke javlja tršćanska tvrtka La Distributrice u vlasništvu obitelji Ladini. Njima je Tuđenova predala tvornicu za 3,7 milijuna kuna, predstavljajući sve skupa velikim uspjehom.

Uskoro se, međutim, počelo otkrivati da su Tuđenova i Ladinijevi stari poznanici i poslovni partneri. Tako se saznalo da se La Distributrice javljao u ulozi strateškog partnera gotovo svuda gdje je Blanka Tuđen-Mazuth bila stečajna upraviteljica, kao na primjer u Tvornici ravnog stakla u Lipiku, Valjaonici čelika u Kumrovcu, Končaru SUS, Čazmatransu, Dalmatinki... Svuda su se redovito vukli repovi radi pretakanja državnog novca u privatne ruke. O svemu tome odaslane su informacije prema Državnom odvjetništvu, ali... nikad ništa.

I o Dalmatinki su na adrese Državnog odvjetništva, uključujući i USKOK, pristigle brojne informacija. Pitanje je hoće li najnovijim zahtjevom za istragom biti samo zagrebano po površini ili će se zakopati do kraja. Jer, u tom bi se slučaju vjerojatno došlo do podatka da su građani Italije prezimena Ladini još u bivšoj državi bili klijenti organa gonjenja i da ih je iz jugoslavenskog zatvora čupao talijanski odličnik koji je bio osobni prijatelj Josipa Broza Tita.