Vjesnik: 04. 11. 2005.
Oštrije protiv korupcije
VLADO RAJIĆ
Ministarstvo pravosuđa sastavilo je popis od 82 mjere za prevenciju, brže otkrivanje i pojačanu represiju nad počiniteljima kaznenog djela davanja i primanja mira. Korupcije, dakle.
Zakonodavno topništvo golemih razmjera usmjereno je na dokidanje pojave čija se veličina zasad mjeri samo nalazom Transparency Internationala o tome kako hrvatski građani percipiraju korupciju u zemlji. Ispada da se Hrvatska guši u korupciji. Ispada da se u ovoj zemlji ništa ne može napraviti, ostvariti, postići bez »plave kuverte«. Je li to baš tako? Čini se da nije. Jer, dosad i zasad, na primjer u pravosuđu, registriran je samo jedan i pol korupcijski slučaj. Ali zato broj novih predmeta raste iz godine u godinu po stopi od 10 do 15 posto. Građani vjeruju sudovima, ali dugo čekaju na presudu.
Profesionalci (policija, obavještajci, porezni i drugi financijski inspektori, suci) o korupciji imaju svoje mišljenje. Prvo, krimen je primiti nezakonit novac ispod stola, ali je mnogo manji »zločin« dati novac za neku uslugu. Zakon pak davanje i primanje mita smatra dvama licima jedne te iste pojave.
Drugo, tijela progona se bave »uličnom korupcijom«. Dakle, podmićivanjem u stotinama kuna ili eura na licu mjesta da bi se nešto dobilo ili nešto izbjeglo. To, »mandatno« podmićivanje je banalno u odnosu na pravu korupciju koja se mjeri milijunima (kuna, eura, svejedno).
Treće, korupciju prijavljuju građani i institucije tek ako ne ostvare namjeru zbog koje su i dali mito. Policija, tužiteljstvo, obavještajci, financijaši mogu na prste jedne ruke izbrojiti slučajeve u kojima su građani prijavili korupcijsku situaciju i spremno na »poslovni sastanak« ponijeli označene novčanice, mikrofone prilijepljene uz tijelo i druga sredstva koja će i sud, kasnije, prihvatiti kao dokaz da je kriminal počinjen.
Četvrto, borbu protiv korupcije onemogućava i nedovoljno istražena pojava da se u »mitologiji« love samo sitne ribe, oni koji za oprost prometnog prekršaja ili brži ishod u gruntovnici prime sitan novac. Tvrdi se kako nema političke volje da se stvari istjeraju na čistac ma koliko visoko bio potkupljivač na društvenoj ljestvici.
Peto, što je to zapravo korupcija? Puki prijem novca za nezakonitu radnju ili stjecanje prava na udjel u dobiti privilegiranim postupanjem (ne nužno i nezakonitim) nadležnih. Jedno i drugo. Sve to zajedno, pak, čini korupciju ozbiljnim društvenim problemom. Koliko ozbiljnim? Onoliko koliko će reakcije nadležnih tijela i javnosti izazvati 82 antikorupcijske točke pobrojane u Nacionalnom antikorupcijskom programu.