Novi list: 02. 11. 2005.

Đapićev Izrael i Jasenovac

Piše: Branko Mijić

To što Anto Đapić neće vidjeti Izrael kao gradonačelnik Osijeka, najmanje je njegov problem. Ma što mislili o Efraimu Zuroffu, koji je, nakon nedavne smrti Simona Weisenthala, postao glavnim svjetskim »kontrolorom« holokausta u kojemu poglavlje koje se tiče NDH i Ante Pavelića ima, ako ne glavno, ono jedno od bitnih, sporednih poglavlja, nije niti bilo za očekivati da bi se nešto tako moglo dogoditi. Bez obzira na prethodna Đapićeva veličanja ustaškog pokreta dok je bio, na neki način, u opoziciji, bez obzira na njegova »šurovanja« sa Tuđmanom, ili pak sada, s otpadnicima HDZ-a, poput Glavaša, koji su na vlasti na lokalnoj razini, njegovo mu se politikanstvo obilo o glavu tek kada je, kao legitimni predstavnik vlasti, trebao stići u Tel Aviv.

Đapićevi su »pravaši« shvatili kako ne mogu ostati gluhi na promjene kojima nije odolio niti HDZ kojega je preuzeo Ivo Sanader, pa su svoje »ratničke boje« pokušali i na domaćem i na inozemnom planu obrisati predstavljajući se demokratima. Na njihovu žalost Hrvatska nije Francuska, pa ne može glumiti Le Penna, štoviše on nikada neće biti »umivenim desničarem« kojega bi prihvatili »jastrebovi« Ariela Sharona.

Nažalost, odjek Tuđmanove poruke kako mu je drago da »njegova žena nije niti Srpkinja niti Židovka«, još uvijek je prejak. U tim »bespućima povijesne zbiljnosti«, bez obzira na sve diplomatske poteze i iskazane dobre namjere prema Izraelu, od predsjednika Mesića do premijera Sanadera, našao se ambiciozni Anto Đapić.

On i njemu slični moraju znati da se ne mogu u sakupljanju svojih dnevnopolitičkih poena jednom koristiti ustaštvom kao »ješkom«, a potom se busati u svoja demokratska prsa. Pokojni je Wiesentahal, odgovarajući na poslijeratna pitanja svojih logoraških sudruga, koji su igrom slučaja preživjeli ono što se činilo nemogućim, zašto se, nakon što je ipak ostao živ, nije bavio svojom strukom, arhitekturom, što bi mu donijelo izuzetno bogatstvo, rekao da ga brine jedino konačni sud, nakon što umre.

»A tada, kada se sretnemo sa svima onima koji su otišli prije nas«, rekao je najpoznatiji lovac na nacističke zločince svome prijatelju iz logora, »tebe će pitati što si radio«. »Reći ćeš, trgovao sam dijamantima i stekao imetak za sve svoje nasljednike. Drugi će reći da je bio pravnik koji je radio na dobrobit svih. A kada mene pitaju što sam radio u svom zemaljskom poslanju«, kaže istinita legenda o Wiesenthalovom poslanju, »ja ću reći: mislio sam na sve vas koji ste stradali u holokaustu«.

Stoga i Đapić mora znati da njegovo novokoponirano izbjeljivanje crnih košulja ne može proći bez toga da, prije Yad Vashema, klekne, recimo, u Jasenovcu.