Korupcije u zdravstvu u Hrvatskoj vjerojatno ima, ali nema podataka iz kojih bi se procijenili razmjeri tog problema. Ministar zdravstva i socijalne skrbi Neven Ljubičić, naime, o primanju i davanju mita - famoznim »plavim kuvertama« - zaključuje po analogiji s drugim zemljama: korupcije ima svugdje u svijetu, pa je vjerojatno ima i u hrvatskom zdravstvu, no, dodaje, unatoč pozivima oštećenima da se žale i prijavljuju, tragova - nema.

Na neke sumnje na korupciju koje su se pojavile, u Ministarstvu zdravstva reagirali su tihom kontrolom, odnosno, pokušali su isprovocirati »osumnjičene« da pokleknu pred (podmetnutim) sirenskim zovom nelegalne zarade. Pojedinosti u razgovoru za Vjesnik Ljubičić nije htio otkriti, ali je kazao da provokacija nije uspjela ni u jednom slučaju. Stoga Ljubičić dvoji nad nedavnim tezama Transparency Internationala o korupciji koje se temelje, kako kaže ministar, na paušalnim ocjenama. Govoreći o nacionalnom programu za suzbijanje korupcije, Ljubičić napominje da je riječ o prijedlogu Ministarstva pravosuđa, da tekst još nije prošao sve razine pa ni mjere za zdravstvo nisu konačne. S nekima se njegovo ministarstvo nije ni složilo, ali primjedbe u pripremi teksta nisu uzete u obzir.

U dijelu programa koji se odnosi na zdravstvo polazi se od teze da je korupcija logična posljedica premalih kapaciteta u bolnicama koje stoga treba postupno prilagoditi potrebama.

Međutim, aktualna zdravstvena vlast već je najavila strategiju razvoja i reformu, a Ljubičić se nada da će se s time uskoro u javnost. Prema onome što se dosad čulo, stabilizacija se temelji na racionalizaciji - što veća kvaliteta sa što manje troška. Tome teže svi sustavi i vlade, no glavno je pitanje kojim ih instrumentima ostvariti. Za korupciju odgovoran je i »onaj koji lopovu drži ljestve«, zbog čega, vjerojatno, nije bilo prijavljivanja nepravilnosti, kaže Ljubičić. No, ističe, za početak, bitno je svesti razloge za korupciju na najmanju moguću mjeru: uz veću prisutnost osiguravateljnih kuća na zdravstvenom tržištu i viši stupanj privatizacije uz potporu države. To znači manje dogovornih, a više ugovornih odnosa, dakle i manje korupcije.

Ljubičić kaže da razumije građane koji čine sve pa nude i mito ne bi li sebi ili članu obitelji osigurali najbolji medicinski tretman, ali na taj način, tvrdi, nikad nećemo imati jasne odnose: pravo na sve i u pravom trenutku.

Ministar u korupciju ne ubraja »folklorne« bombonijere ili boce pića. Ocjenjuje da su veći problem prijateljske veze kojima se preskače lista čekanja nego »plave kuverte«. Najavljuje da će rješenje za tu boljku imati kad liste budu svima dostupne na internetskim stranicama. Još važnije je da osiguravateljne kuće preuzmu odgovornost za usluge koje građani putem njih plaćaju. A da se stvari kreću u tom smjeru, dokaz je, smatra Ljubičić, sve veći broj osiguravatelja koji za sve manje novca nude sve više usluga.