Nacional: 15. 11. 2005.

Anti Đapiću nije žao ubijenih Židova

Ispravak informacija u članku "Zuroff razočarao osječke Židove" od 8. studenoga 2005.

Predsjednik Židovske općine u Osijeku, Damir Lajoš, izjavio je za Nacional od 8. studenoga, u povodu otkazivanja posjeta osječkog gradonačelnika izraelskom gradu Arielu, da su članovi Ž00-a razočarani otkazivanjem posjeta i da ga ne shvaćaju. Pojedini građani i vjernici nisu upućeni u razloge otkazivanja posjeta, ali dužnosnici Židovske općine itekako bi trebali biti upućeni da je posjet otkazan zbog političkog ekstremizma i antisemitizma Ante Đapića, od 1990. do danas. Đapić je 2000. prisustvovao otkrivanju Francetićeve slunjske ploče. U hrvatskim medijima i Hrvatskom saboru objavljeno je u ožujku 1994. "Pismo potpore Hrvatskoj stranci prava i legalnom predsjedniku HSP-a Dobroslavu Paragi". Potpisnici su naglasili: "Posebno osuđujem(o) protuustavno i protuzakonito rješenje kojim Ministarstvo uprave RH imenuje osobe koje će zastupati i javno predstavljati HSP (...) Smatram(o) da je krajnje neprimjereno da se Vlada RH i njena ministarstva pravno neutemeljenom arbitražom miješaju u rad političkih stranaka, čemu je slučaj HSP jedan od primjera (...)"

Pismo potpore demokratskom vodstvu stranke, a protiv Tuđmana i Đapića, potpisali su Miko Tripalo, saborski zastupnik i potpredsjednik Hrvatskog helsinškog odbora, Danijel Ivin, član Predsjedništva HHO-a, Vjekoslav Vidović, umirovljeni predsjednik Vrhovnog suda, Dragutin Lesar, predsjednik Samostalnih sindikata Hrvatske, Boris Kunst, tadašnji predsjednik SSSH Zagreb, sveučilišni profesori Ivo Goldstein i Slobodan Lang, Slavko Goldstein, izdavač i ravnatelj Novog libera, Marko Veselica, predsjednik Hrvatske kršćanske demokratske unije, Vladimir Jakić, glavni tajnik HHO-a, Izet Aganović, sveučilišni profesor i predsjednik Merhameta, Ivo Banac, Ivan Zvonimir Čičak, Zvonimir Šeparović i drugi. Iz svijeta su 1993. taj barbarski čin osudili Jesse Jackson, vodeći crnački amerićki političar, Martin Coleman, predsjednik Democracy Internationala, Ira Strauss, predavač na George Washington Universityju, Ilja Levin iz Muslimanskog vijeća SAD-a, Roland Dellums, predsjednik Odbora za oružane snage Zastupničkog doma Kongresa, Joseph Morris iz Bnai'Britha. Vodeći američki kongresnici Tom Lantos, Martin Frost i Benjamin Gilman osudili su 1998. u pismu predsjedniku Clintonu i rezolucijom Zastupničkog doma Tuđmanov čin kojim je na čelo HSP-a instalirao ekstremista Antu Đapića. Cilj je bio od HSP-a napraviti neofašističku udrugu ustaša, što je Đapić vješto odradio mjerenjem kukuruza, uz poglavnikovu sliku, insceniranjem ustaških marševa (Rijeka, Split, Vukovar), šovinističkim huškačkim govorima zbog kojih je u selu Berak 1999. ubijen jedan Srbin. Prema priopćenju HHO-a iz rujna 1999. Đapić je nosio ustašku odoru. Đapić je za ubojstvo Milana Levara izjavio da si je sam kriv, pravdajući 2000. taj zločin. Ekstremni Đapićev HSP kao fašistička stranka opisan je 12. travnja 1997. u New York Timesu: Đapić za vrijeme rata nije bio na frontu, ali je paradirao u ustaškoj odori s ustaškim znakovljem na čelu, dižući ruku na nacistički pozdrav, i to u dogovoru s političkim čimbenicima kojima je to išlo na ruku. Zbog svog ekstremizma i doušničkog rada za HDZ Đapić je 1993. isključen iz HSP-a a to je potvrdio 2. sabor HSP-a u veljači 1995. kojemu je prisustvovao i tadašnji predsjednik Hrvatskih nezavisnih demokrata Stjepan Mesić.

HSP se pod ilegalnim vodstvom Ante Đapića ne može transformirati u "modernu konzervativnu stranku", kako je izjavio Lajoš u razgovoru za Nacional, jer Đapić nije demokrat ni konzervativac, on je, kako je i Zuroff izjavio - ekstremist i antisemit.

Đapić je na političkoj tribini u Varaždinu u studenome 1999. izjavio da "ustaški režim 1941. nije Židovima konfiscirao imovinu nego je samo dao drugima na upravljanje". Ako to nije nečuvena antisemitska izjava, što onda jest? Ili izjava u tjedniku Globus 1996. da je "jedina krivnja ustaškog pokreta to što je poražen". Osim toga, što vrijedi Židovskoj općini u Osijeku hipokritski odnos prema gradonačelniku. HDZ očito, ne birajući sredstva, pokušava oprati svog potencijalnog poslijeizbornog koalicijskog partnera na nacionalnoj razini, s kojim na lokalnoj već naveliko koalira, što i Sanaderovoj koaliciji udara pečat političkog ekstremizma.

Đapić ne daje novac poreznih obveznika iz osječkog proračuna za obnovu židovske spomen-ploče zato što mu je žao ubijenih Židova, nego da opere svoje prljavo rublje, kako bi od svojih pokrovitelja mogao dobiti sinekure na još višim položajima u državi. U Zagreb je 1990. došao doslovce sa špagom oko hlača, a danas ima šest nekretnina, sinekure, i to sve zahvaljujući nepoštenju, ekstremizmu i doušništvu, a sve to brani bivši ministar vanjskih poslova Mate Granić, i sam nedavno osumnjičen za korupciju.

Otkaz službenog Đapićeva posjeta Izraelu dobrodošao je i nužan ako Hrvatska treba postati pravna i demokratska država. Teško da će Koordinacija židovskih općina u Hrvatskoj dati potporu Đapiću za službeni posjet Izraelu, kao što je to najavio Lajoš u razgovoru za Nacional. Đapić je falsifikator magisterija (Županijski sud u Splitu poništio je oslobađajuću presudu suca Roberta Pešutića). Administrativno oduzimanje HSP-a i Đapićevo instaliranje na njegovo čelo i dalje su u sudskom postupku već dulje od 12 godina.

Zuroff nije primio pogrešne informacije o Đapiću, kako sugerira Lajoš, nego istinite. Zuroff je sigurno dobro upamtio kad je Đapić 1998. davao potporu Dinku Šakiću na suđenju pred Županijskim sudom u Zagrebu.

Dobroslav Paraga, predsjednik Hrvatske stranke prava 1861.