Tko su tri zaštićena svjedoka na čijim se iskazima i svjedočenju temelji zahtjev za obnovu sudskoga postupka? Koji su to dokumenti i dokazi koji navodno Blaškića terete po zapovjednoj odgovornosti za zločine počinjene 1993. godine na području srednje Bosne, a koji sud nije imao prije izricanja pravomoćne presude. Koji su to zločini za koje je prema novim dokumentima i svjedočenju zaštićenih svjedoka navodno odgovoran general Tihomir Blaškić?

Ova i niz drugih pitanja maksimalno su aktualizirana u srednjoj Bosni i predmet su razgovora i špekulacija nakon vijesti da se u Haaškom sudu razmatra zahtjev za obnovu sudskog postupka protiv generala Blaškića.

Jer, proces generalu Blaškiću trajao je više od osam godina, a prvostupanjskom nepravomoćnom presudom 3. ožujka 2000. godine osuđen je drakonskom kaznom od 45 godina zatvora.

Naravno, spekulira se i nagađa tko su tri zaštićena svjedoka, a "izbor" nije i ne može biti širok. Svodi se, uglavnom, na Pašku Ljubičića, haaškog zatočenika, ratnog zapovjednika Vojne policije HVO-a koja je i izvršila napad na Ahmiće.

U najužem krugu su i Miroslav Bralo Cicko, pripadnik postrojbe Vojne policije HVO-a Jockeri, prije dva dana osuđen na dvadeset godina zatvora i Vladimir Šantić, jedan od bliskih vojnih suradnika Paške Ljubičića, haaški pokajnik, 23. listopada 2001. godine pravomoćnom presudom osuđen na 25 godina zatvora, sada na izdržavanju kazne u Španjolskoj. No, pitanje je što bi oni novoga mogli reći i dokumentirati vezano za generala Blaškića a što već nije znao i imao Haaški sud?

Međutim, Bralo je pokajnik i u spašavanju svoje kože sigurno je spreman na sve, a iz dosadašnje prakse da se zaključiti kako Haaškom sudu "po potrebi" argumenti mogu biti i insinuacije i lažne konstrukcije, lažna svjedočenja..., a s druge strane to ponekad nisu notorne činjenice i argumentirana svjedočenja. E, sada je pitanje što je "potreba" Haaškoga suda.

Vladimir Šantić od svibnja 2002. godine dvadeset petogodišnju kaznu izdržava u Španjolskoj. I on je pokajnik, i on je svoje rekao u pokajničkom iskazu i kako se onda može špekulirati da bi i on mogao biti jedan od tri zaštićena svjedoka koji svojim iskazima iznova terete generala Blaškića?

Međutim, ako se zna, a o tomu se otvoreno govori u srednjoj Bosni, Šantića su u španjolskom zatvoru u više navrata posjećivali haaški istražitelji, i podsjećali ga na (ne)mogućnost pomilovanja, onda se stvar mijenja iz temelja. Jer, istražitelj sigurno nisu dolazili u Španjolsku pitati ga zdravlje i uvjete života u španjolskom zatvoru, a Šantić, sigurno je, mnogo toga zna. Što su suradnici Carle del Ponte prikupili, što su novo "izvukli" i po kojoj cijeni od zaštićenih svjedoka i hoće li to biti dovoljno za obnovu sudskog postupka i za novu kalvariju generala Tihomira Blaškića, ostaje čekati pa vidjeti.

No, u prilog tvrdnji o obnovi postupka, prema nekim mišljenjima, govori i činjenica da je Dario Kordić i godinu dana nakon pravomoćne presude (25 godina zatvora) u haaškom istražnom zatvoru, a ne na izdržavanju kazne u nekoj od država koje s Haaškim sudom imaju takav ugovor. Naime, tvrdi se da Kordić u Haagu čeka obnovu postupka generalu Blaškiću.